Crni kim: suvremeni čuvar zdravlja

Sjemenke crnog kima (Nigella sativa L.) stoljećima su se upotrebljavale za očuvanje zdravlja i liječenje raznih bolesti. Drevni Egipćani koristili su ih kao univerzalni lijek i sredstvo za očuvanje mladosti, o čemu svjedoče sačuvani primjerci bočica s uljem proizvedenim iz sjemenki crnog kima pronađeni u Tutankamonovoj grobnici. Rimljani su ih, osim u ljekovite svrhe, koristili i kao začin, a Dioskorides je pripravke s crnim kimom primjenjivao kao lijek protiv glavobolje, nazalne kongestije, zubobolje i crijevnih parazita. Avicena navodi crni kim u Kanonu medicine kao lijek s ekspektorirajućim djelovanjem, koji ujedno potiče energiju cijelog tijela i pomaže u oporavku od umora i malodušnosti. Spominje ga i Biblija kao sastojak kruha koji ublažava nadutost i liječi bolesti pluća i želuca.

Na prijelazu u novo tisućljeće crni kim je stekao poseban ugled koji se sve više temelji na znanstvenim dokazima i svakodnevnim potvrdama snažne farmakološke aktivnosti sastavnica njegovog ulja koje se sve češće stavlja na tržište kao dodatak prehrani i sredstvo za njegu i oporavak kože. Njegovo ljekovito djelovanje potaknulo je proizvodnju široke palete proizvoda u skupini dodataka prehrani i kozmetičkih pripravaka.

Opis

Naziv crni kim preuzet je iz drugih jezika, ali je toliko udomaćen i marketinški prepoznatljiv da ga većina potrošača ne bi prepoznala iza pravog hrvatskog imena - crnjika. Nigella sativa L. je jednogodišnja biljka iz porodice Ranunculaceae, visoka oko pola metra, sa stabljikom obraslom sitnim dlačicama, sjajnim zelenim listovima i bijelo-plavim cvjetovima. U čahurama se nalaze sjemenke biljno-začinskog mirisa, blago gorkog i pikantnog okusa zbog kojeg se dodaju kao zamjena za crni papar u spravljanju kruha. Raste u zapadnoj Aziji, jugoistočnoj Europi i na područjima što okružuju Sredozemno more. Kultiviran je u cijelome svijetu kao vrtna biljka¹.

Danas je najcjenjeniji crni kim koji se uzgaja u oazama arabijske pustinje, u Siriji, Iraku, Egiptu, Indiji, Pakistanu, Iranu, Grčkoj i na Cipru. Klimatski uvjeti tih krajeva pogoduju rastu biljke najpoželjnijeg kemijskog sastava.

Kemijski sastav

Sjemenke crnog kima sadrže različite skupine spojeva među kojima su dominantni: proteini koji u sastavu sudjeluju sa 20-30%, ugljikohidrati kojih može biti i više od 30% te farmakološki najvažnije masno ulje (30–35%) u kojem prevladavaju neutralni lipidi, uz male udjele nekoliko glikolipida i fosfolipida². Masne kiseline su u ulju zastupljene prema specifičnom uzorku³. Posebno je zanimljiva  dihomolinolna kiselina (11,14-cis, cis eikozadienska kiselina) koje nema u jestivim uljima, a karakteristična je za rod Nigella.⁴ Ima je 2-5% i mogla bi služiti kao karakteristična kiselina pri ocjenjivanju autentičnosti proizvoda. Najzastupljenija među masnim kiselinama je linolna kiselina (preko 50%), zatim oleinska i palmitinska (tablica br.1).

Tablica br 1.
Prosječni udjeli masnih kiselina u masnom ulju sjemenki Nigella sativa L.

Ulje sadrži i 15-ak sterola među kojima beta-sitosterol, te tokoferol za koji se vjeruje da inhibira peroksidaciju polinezasićenih masnih kiselina⁵ , čime doprinosi stabilnosti ulja. Masno ulje sadrži  0,4-2,5% biološki aktivnog eteričnog ulja.

Eterično ulje

Eterično ulje sadrži velik broj različitih spojeva: neterpenske ugljikovodike, monoterpenske ugljikovodike, monoterpenske ketone, monoterpenske alkohole, seskviterpenske i fenilpropanske spojeve. S farmakološkog gledišta, najznačajnija je skupina kinonskih derivata6, pa se ključnim za ljekovito djelovanje smatraju:

• timokinon
• ditimokinon
• timohidrokinon
• nigelon.

Slika 1. Kinonski derivati eteričnog ulja crnog kima

Najzastupljeniji timokinon ujedno je i najvažnija djelatna tvar ulja crnog kima prema čijem sadržaju se i procjenjuje autentičnost i kvaliteta ulja te njegov farmakološki učinak. U eteričnom ulju ga može biti 20-57%. Udio eteričnog ulja, a posebno njegove glavne sastavnice timokinona, razlikuje se ovisno o mjestu i uvjetima uzgoja biljke. Te razlike odražavaju se na organoleptička svojstva ulja, posebno na njegov okus, ali i njegovo ljekovito djelovanje. Stoga je pri kontroli ulja crnog kima i proizvoda na njegovoj osnovi, posebno važno određivanje udjela timokinona.

Djelovanje ulja crnog kima

Crni kim se od davnine smatrao lijekom za sve tegobe. Rezultati  kliničkih studija potvrdili su njegovu djelotvornost i raznolikost ljekovitih učinaka, a brojna znanstvena ispitivanja još uvijek pokušavaju objasniti mehanizme djelovanja pojedinih sastavnica.

Primjetne farmakološke aktivnosti ulja crnog kima, koje su do sada dokazane i opisane u stručnoj literaturi, odnose se uglavnom na:

• protuupalno djelovanje
• imunomodulatorno djelovanje
• antitumorsko djelovanje
• antidijabetičko djelovanje
• gastroprotektivnu aktivnost
• hepatoprotektivnu aktivnost
• antihipertenzivno djelovanje
• antimikrobno djelovanje
• prevenciju oksidativnih oštećenje u organizmu
• antihistaminsko djelovanje.

Iako broj kliničkih studija još uvijek nije dovoljan za praktičnu primjenu crnog kima u punom opsegu nabrojanih djelovanja, njegovo peroralno uzimanje danas se preporuča u liječenju raznih zdravstvenih problema. Smatra se korisnom pomoći kod  gastrointestinalnih tegoba (grčeva, otežane probave, infekcije i hemoroida), autoimunih bolesti (multipla skleroza), dijabetesa kao i pojedinih vrsta karcinoma. Uobičajena praksa ipak još uvijek podrazumijeva manji raspon njegove primjene, pa se ono najčešće propisuje kod oslabljenog imuniteta, te za liječenje i olakšavanje simptoma upalnih bolesti poput astme, alergijskog rinitisa i atopijskog dermatitisa. Sve više se koristi i topička primjena u liječenju i njezi kože.

Ljekovito djelovanje ulja crnog kima ovisi o sinergiji svih njegovih sastavnica, iako se uz svaku od njih vezuju različite aktivnosti.

Tako se protuupalni i analgetički učinak najviše pripisuju djelovanju timokinona ^7-10, iako ukupnom učinku pridonose i aktivnosti nigelona i timohidrokinona.

Antikancerogena aktivnost crnog kima prvi put je iznesena na:"The 4th International Conference on Islamic Medicine" u Kuvajtu 1986. godine. Nakon toga, antikancerogeni učinci ispitivani su in vitro, na stanicama raka i in vivo na pokusnim životinjama. Utvrđeno je da citotoksični učinak  na određene vrste tumoroznih stanica imaju timokinon i ditimokinon¹¹.

Antagonističko djelovanje ulja crnog kima na gram-pozitivne bakterije najviše se povezuje s biološkom aktivnosti timohidrokinona ¹².

Za antioksidativnu aktivnost najodgovorniji je timokinon, koji, između ostalog, pokazuje svojstvo zaštite stanica od toksičnog djelovanja nekih lijekova protiv karcinoma kao i nekih toksina⁹. Antioksidativnom učinku pridonose također karvakrol i 4-terpineol ¹³.

Timokinonu se pripisuje i hepatoprotektivno djelovanje koje je dokazano u pokusima na štakorima ¹⁴. Ima važnu ulogu i pri ostvarivanju antihistaminskog učinka ulja crnog kima, iako je u toj ulozi vjerojatno ključno prisustvo nigelona, polimernog oblika timokinona¹⁵. Nigelon je pokazao snažno djelovanje u profilaksi bronhijalne astme i astmatičnog bronhitisa, uz znatno izraženiji učinak kod djece nego kod odraslih¹⁶.

U arapskoj narodnoj medicini sjemenke (ili ulje) crnog kima koriste se same ili zajedno s medom ili češnjakom u liječenju hipertenzije. Učinkovitost takve primjene ispitivana je u raznim pokusima koji su pokazali da eterično ulje crnog kima, a posebno timokinon, ovisno o primijenjenoj dozi, zaista utječu na smanjenje tlaka i broja otkucaja srca¹⁷. Utjecaj na smanjenje sistoličkog i dijastoličkog tlaka kao i na smanjenje koncentracije ukupnog i LDL kolesterola ima i ekstrakt sjemenki crnog kima ¹⁸.

Gastroprotektivno djelovanje crnog kima u pojedinim stanjima također se temelji na aktivnosti timokinona¹⁹

Sinergističkim djelovanjem sastavnica sjemenki i ulja crnog kima ostvaruju se i određeni učinci na različite biokemijske parametre kod metaboličkog sindroma X (sindrom inzulinske rezistencije) pa je tako, adekvatnim unosom ulja ili pripravaka s crnim kimom, moguće utjecati i na smanjenje koncentracije glukoze u krvi ²⁰.

Timokinon

Rezultati najvećeg broja istraživanja dokazuju ključnu ulogu timokinona u farmakološkoj aktivnosti ulja crnog kima. Iz toga proizlazi i nužnost kontrole njegovog udjela u eteričnom ulju i proizvodima koji ga sadrže. Iako se prema literaturnim podacima udjeli timokinona u masnim uljima sjemenki Nigella sativa L. kreću u rasponu od 0,1-2,5%, najveći broj analiziranih uzoraka ne prelazi vrijednosti od 1%, odnosno najčešće ga ima 0,1-0,6%. Udjeli timokinona i drugih kinonskih derivata najčešće se određuju  metodama koje koriste tehniku tekućinske kromatografije visokog učinka (HPLC).

Doziranje

Farmakološku aktivnost timokinona kao i ostalih sastavnica ulja crnog kima, moguće je ostvariti samo unosom adekvatne količine potrebne za ostvarivanje željenih učinaka. Velik dio pokusa na miševima proveden je s vrlo visokim dozama ulja i čistog timokinona (20-100 mg timokinona/kg tjelesne mase).

U humanoj primjeni količine uglavnom nisu ekstremno velike, ali se kreću u vrlo velikom rasponu. Preporučene doze ovise prvenstveno o namjeni, a zatim i o obliku pripravaka i zahtjevima tržišta. Kao terapijski dokazane doze predlažu se unosi od oko 50 mg ulja/kg tjelesne mase na dan ili 3-4 g na dan za osobu prosječne tjelesne mase. U praksi se radi o vrlo različitim količinama. Tako se na deklaracijama ulja crnog kima koje se nalaze na tržištu kao dodaci prehrani mogu vidjeti i različite preporuke dnevnog unosa:

• 20–40 kapi 2 puta na dan
• 20-40 kapi 3 puta dan
• 1-4  žličice na dan
• 2–6 kapsula s po 400-500 mg ulja na dan.

Ujednačenost učinaka istih doza ulja različitog porijekla može biti upitna, s obzirom na velike razlike u udjelima glavnog nositelja farmakološke aktivnosti – timokinona. Standardizacija ulja crnog kima, iako teže provediva nego s biljnim ekstraktima, bila bi u tom pogledu vrlo korisna, jer bi pridonijela lakšem i pouzdanijem doziranju pripravaka, što je i osnovni uvjet sigurne i djelotvorne primjene.

Literatura:

1. Pahlow, M. Velika knjiga ljekovitog bilja. Cankarjeva založba, Ljubljana; Zagreb 1989, 83.
2. Bhakare H.,A., Kulkarni, A.S., Khotpal R.R. Lipid composition of some seeds of central India,  J.Food Sci.& Tech.-Maysore 30, 1993, 54-55.
3. Nergiz C., Otles S. Chemical composition of Nigella sativa L. seeds. Food Chemistry 48, 3, 1993, 259-261.
4. Akram Khan M. Chemical composition and medicinal properties of Nigella sativa Linn. Inflammopharmacology, 7, 1, 1999,  15-35.
5. Kemal-Aldin, A., Anderson R. A multivariate study of the correlation between tocopherol content and fetty acid composition i vegetable oils. J.Am. Oil chem. Soc. 74, 4, 1977, 375-380.
6. Salem M.,L. Immunomodulatory and therapeutic properties of the Nigella sativa L. seed. Int Immunopharmacol .  5, 2005, 1749-1770 .
7. Mutabagani A., El-Mahdy SAM. A study of the anti-inflammatory activity of Nigella sativa L. and thymoquinone in rats. Saudi Pharm J; 5, 2, 1997,110-3.
8. Boskabady M.,H., Vahedi N., Amery S., Khakzad M.,R. The effect of Nigella sativa alone, and in combination with dexamethasone, on tracheal muscle responsiveness and lung inflammation in sulfur mustard exposed guinea pigs. J. Ethnopharmacol. 137, 2, 2011, 1028-34.
9. Houghton P.J., Zarka R., Heras B., Hoult J. Fixed oil of Nigella sativa and derived thymoquinone inhibit eicosanoid generation in leukocytes and membrane lipid peroxidation. Planta Med. 61, 1995, 33–36.
10. Abdel-Fattah A.,M, Matsumoto K., Watanabe H. Antinociceptive effects of Nigella sativa oil and its major component, thymoquinone, in mice. Eur J Pharmacol, 14,1, 2000, 89-97.
11.  Badary O.,A., Gamal El-din A.,M. Inhibitory effect of thymoquinone against 20-methylchlolanthrene-induced fibrosarcoma tumorigenesis. Cancer Detect Prev, 25, 4, 2001, 362-8.
12. El-Fatatry. Isolation and structure assignment of an anti-microbial principle from the volatile oil of Nigella sativa L seeds. Pharmazie, 30, 2, 1975,109-11.
13. Burits M., Bucar F. Antioxidant activity of Nigella sativa essential oil. Phytother Res,  14, 5, 2000, 323-328.
14. 14.    Nagi M.,N., Alam K, Badary O.,A., Al-Shabanah O.,A.,
15.  Al-Sawaf H.,A., Al-Bekairy A.,M. Thymoquinone protects against carbon tetracholide hepatotoxicity in mice via an antioxidant mechanism. Biochem Mol Biol Int,  47, 1, 1999, 153-9.
16. Chakravarty N. Inhibition of histamine release from mast cells by nigellone. Ann Allergy , 70, 1993, 237-242.
17.  Mahfouz M., El-Dakhakhany M. Some chemical and pharmacological properties of the new antiasthmatic drug "Nigellone". Egyp Pharmacol Bull, 42, 1960, 411-24.
18. El-Tahir K.,E, Ashour M.,M., Al-Harbi M.,M. The respiratory effects of the volatile oil of black seed (Nigella sativa) in guinea pigs: elucidation of the mechanism(s) of action. Gen Pharmacol, 24, 5, 1993, 1115-22.
19. Dehkordi F.,R., Kamkhah A.,F. Antihypertensive effect of Nigella sativa seed extract in patients with mild hypertension. Fundam Clin Pharmacol, 22, 4, 2008, 447-52.
20. Mehmet Kanter M., Demir H., Karakaya C., Ozbek H. Gastroprotective activity of Nigella sativa L. oil and its constituent, thymoquinone against acute alcohol-induced gastric mucosal injury in rats, World journal of gastroenterology , ISSN, 11, 42, 2005, 1007-9327.