AKTUALNO Fitoterapija 

 Kurkuma: čudotvorni začin ljekovitog djelovanja 

O tradiciji primjene kurkume već se mnogo zna, a veliko zanimanje znanstvenika cijelog svijeta i ogroman broj objavljenih radova na tu temu upućuju na to da kurkuma nije samo reklamna iluzija, nego dragocjeni dar prirode s velikim potencijalima

Planetarna popularnost kurkume i epitet najmoćnijeg prirodnog lijeka koji pomaže u očuvanju zdravlja i produženju životnog vijeka, budi u mnogima nadu u uspješnost njezine primjene u rješavanju najtežih zdravstvenih problema. Sumnja u „čuda“ uvijek je nužna i opravdana, stoga je opravdano i pitanje njezine stvarne djelotvornosti. Odgovor na to objedinjuje podatke tisućljetnog iskustva primjene kurkume i rezultate egzaktnih znanstvenih istraživanja praćenih kliničkim studijama. Konačan odgovor o tome može li nam svakodnevno konzumiranje tog čudotvornog začina zaista pomoći u očuvanju zdravlja i vitalnosti, znanost još nije definitivno dala, ali nas dostupni podaci ipak navode na to da joj možemo pokloniti svoje povjerenje.

Opis

Kurkuma, Curcumalonga L. iz porodice đumbirovki (Zingiberaceae) je trajnica s kvrgavim podankom iz kojeg izbijaju ogranci s krupnim, iznutra žuto-narančastim gomoljima. Listovi su intenzivno zeleni, suličasti sa stabljikom dugački do jedan metar. Žuti cvjetovi skupljeni su u 20-tak centimetara dugački cvjetni klas.

Kurkuma potječe iz vlažnih tropskih područja južne Azije, a uzgaja se u Indiji, Kini, Indoneziji i ostalim tropskim zemljama. Najveći proizvođač je Indija u kojoj i ostaje oko 90% godišnje berbe.

Povijest kurkume seže u daleku prošlost, a učestalost njezine primjene u tropskim krajevima Azije ne jenjava već nekoliko tisuće godina. U Indiji su je smatrali svetom biljkom, a u nekim krajevima vjerovali su da ima čudesnu moć te su je nosili zbog zaštite od zlih duhova. U zemljama Dalekog Istoka, posebno Indije i Kine, tradicionalno ima široku primjenu u prehrani, kozmetici te ayurvedskoj, kineskoj i tibetanskoj medicini.

I kao začin i kao lijek koristi se biljna droga – Curcuma longae rhizoma (podanak kurkume) koja se sastoji od prstastih, nakon branja poparenih i osušenih podanaka.

Kurkuma kao začin

Svježa kurkuma je narančaste boje, aromatičnog blagog ljuto-palećeg i gorko-smolastog okusa. Nakon sušenja i mljevenja dobiva se svijetložuti prah blagog, svježe paprenog mirisa i gorkasto-palećeg okusa. Premda se ponekad može nabaviti i svježa, kurkuma se najčešće prodaje sušena i mljevena. Hrani daje toplu, blagu aromu i prepoznatljivu žutu boju. Koristi se kao začin u mnogim indijskim jelima. Osnovni je sastojak curry praška, mješavine usitnjenih začina koju su Britanci kreirali za vrijeme svoje kolonijalne vladavine u Indiji. Indijci kurkumu konzumiraju svakodnevno u velikim dozama (prosječno od 1,5 do 2 grama na dan), a ostatak svijeta sve češće nastoji slijediti njihov primjer.

Kurkuma se upotrebljava i u proizvodnji drugih začinskih mješavina. Zbog svoje arome i intenzivne boje dodaje se u obliku praha ili oleorezina širokoj paleti prehrambenih proizvoda. Tako je se može pronaći među sastojcima pekarskih i mesnih proizvoda, među proizvodima od masti, ulja ili jaja, u juhama i umacima.

Kemijski sastav

Bogat kemijski sastav kurkume čine brojni spojevi različitih kemijskih skupina. Pri tome su najvažnija eterična ulja i skupina žuto obojenih kurkuminoida.

Narančasto-žutog eteričnog ulja može biti 0,3 -7%, a iz podanka se dobiva njegovom destilacijom vodenom parom. U eteričnom ulju bogatom seskviterpenskim spojevima dominiraju ketoniturmeron i ar-turmeron, a sa  značajnijim udjelima sudjeluju zingiberen te alfa- i gama-atlanton.

Glavni predstavnik kurkuminoida je kurkumin, žuto obojeni diaril-heptanoid koji se pojavljuje zajedno sa svoja dva demetoksi derivata. Zbog svoje boje koristi se i kao prehrambeni aditiv u kategoriji prirodnih bojila s E brojem: E100.

Sastav kurkume čine i druge skupine spojeva: šećeri (28% glukoza, 12% fruktoza i oko 1% arabinoza); proteini (oko 8%); masna ulja; vitamini (posebno C vitamin); minerali (posebno kalij); smole i druge supstancije zastupljene s niskim udjelima.

Farmakološka i biološka aktivnost

Tijekom svoje višetisuća duge povijesti kurkuma se u ayurvedskoj, kineskoj i tibetanskoj medicini koristila za liječenje različitih bolesti i ublažavanje zdravstvenih problema. Tradicionalna uporaba nastavila se sve do današnjih dana, pa je narodna medicina i sada koristi protiv bolova različitog porijekla, kod problema žuči, srca, poremećaja rada jetara, nadutosti, menstrualnih i urinarnih tegoba, kod alergija, artritisa i drugih kroničnih bolesti. Sve se više preporučuje i njezina svakodnevna uporaba u prevenciji i liječenju raka te prevenciji Alzheimerove bolesti.

Iako je djelotvornost kurkume neosporna, laboratorijska ispitivanja i kliničke studije ipak još nemaju dokaze i znanstvena objašnjenja za sve učinke koji joj se pripisuju. Sa sigurnošću je ipak potvrđeno njezino antiseptičko, antibakterijsko, protuupalno i antioksidativno djelovanje. Budući da su upravo te aktivnosti ključne u nastanku i liječenju raznih bolesti, za vjerovati je da će i adekvatan odabir načina, oblika i kombinacije kurkume s drugim aktivnim tvarima pridonijeti još širem spektru njezine primjene.

Znanstveni i stručni podaci o djelotvornosti kurkume i njezinih pripravaka

Najveći broj svih radova, a objavljeno ih je više nego za većinu drugih biljaka, odnosi se na dokaze o protuupalnom i antioksidativnom djelovanju sastavnica kurkume i objašnjenja mogućih mehanizama tih djelovanja kao i o njihovim direktnim i indirektnim učincima na različite zdravstvene tegobe.

Brojna ispitivanja in vitro i in vivo provedena posljednjih desetljeća s ekstraktom kurkume, njezinim eteričnim uljem i kurkuminoidima zaista su dokazala protuupalnu aktivnost za koju se pretpostavlja da je posljedica inhibicije sinteze pojedinih eikozanoida (leukotriena i tromboksana). Ispitivanjima djelovanja pojedinih skupina spojeva na štakorima, utvrđeno je, između ostalog, da protuupalni učinak i antiartritičnu aktivnost ostvaruje i frakcija eteričnog ulja s točkom vrelišta 80-110oC, dok ekstrakt kurkume koji ne sadrži eterično ulje pokazuje pozitivne rezultate kod reumatoidnog artritisa. Izolirani kurkumin, između ostalih svojstava, pokazao je i antiedemski učinak u pokusima provedenim na laboratorijskim štakorima.

Prema rezultatima istraživanja kurkuma ima i veliki kapacitet za vezivanje slobodnih radikala i inhibiciju lipidne peroksidacije, čime ostvaruje izražen antioksidativni učinak. Pretpostavlja se da su upravo ta njezina svojstva razlog zbog kojega se ona često ubraja u hepatoprotektivne, kardioprotektivne i antigenotoksične supstancije.

Objavljeni su i podaci o učinkovitosti kurkume u kontroli razine šećera kod dijabetesa tipa 2 i ublažavanju nekih nuspojava povišenog šećera u krvi (nefrotoksičnost i katarakta). Pokusima na štakorima također je utvrđeno da kurkumin potiče razgradnju kolesterola i time utječe na redukciju hiperlipidemije kod populacije oboljele od dijabetesa.

Opisana je i uloga kurkume i izoliranog kurkumina u zacjeljivanju kože nakon ekscizije rana i u liječenju peptičkog ulkusa.

Uspješnost primjene kurkume ovisi i o obliku u kojem se ona unosi u organizam. Tako su ispitivanja provedena s različitim vrstama ekstrakata kurkume pokazala i različite biološke aktivnosti. U pokusima provedenim na psima koleretičko djelovanje je pokazao vodeni ekstrakt, hipotenzivno alkoholni ekstrakt, a najbolji antibakterijski učinak su imali kurkumin i eterično ulje.

Sve više   se spominje i antidepresivno djelovanje kurkume. Prema nekim istraživanjima za to su odgovorni vodeni ekstrakt (inhibicija monoamin-oksidaze) i eterično ulje.

Postoje i podaci o utjecaju čistih kurkuminoida na modulaciju proteina odgovornih za otpornost na višestruke lijekove (MDR).

Ispitivanja provedena s kurkumom i njezinim sastavnicama na različitim pokusnim životinjama dala su u pojedinim slučajevima pozitivne rezultate u ocjeni njezine djelotvornosti i kod drugih bolesti.

Kurkumin

Kurkumin se najčešće navodi kao glavna biološki aktivna sastavnica kurkume, pa se i njezini ekstrakti standardiziraju i kontroliraju prema njegovom udjelu. Stoga su brojna ispitivanja djelotvornosti kurkume provedena s izoliranim kurkuminom.

Dokazano je, između ostalog, izraženo protuupalno djelovanje kurkumina koje se vjerojatno temelji na njegovom utjecaju na aktivnost nekoliko enzima od kojih su najvažniji ciklooksigenaza-2, lipooksigenaza i  inducibilna sintetaza dušikovog oksida.

Sve farmakološke aktivnosti koje se pripisuju kurkuminu nisu, nažalost, još uvijek potvrđene i kliničkim studijama. Tako ispitivanja njegove djelotvornosti u liječenju pojedinih bolesti poput raznih vrsta karcinoma, artitisa, psorijaze, depresije ili Alzheimerove bolesti, još uvijek nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Pretpostavlja se da je glavni razlog tome nedovoljna apsorpcija i bioraspoloživost unesenog kurkumina. Postoje naznake da bi se one mogle povećati uz dodatak piperina (povećava apsorpciju)i kvercetina.

Bolja bioraspoloživost kurkumina zabilježena je nakon njegova unosa putem hrane za što se vjeruje da je posljedica njegove termičke obrade (kojom mu se povećava bioraspoloživost) ili prisutnosti ulja u hrani koje ona sadrži i u kojem se kurkumin otapa.

Mogućnost primjene kurkume i kurkumina kao točno definiranog sastojka u kozmetici također se sve više ispituje. U istraživačkim laboratorijima kozmetičke industrije utvrđeno je kako kurkuminoidi iz podanka biljke Curcuma longa L. posjeduju svojstva kao što su zaštita od UV zračenja, antioksidativno, protuupalno, antiseptičko i adstringentno djelovanje, te sposobnost očuvanja vlage u koži. Budući da su upravo to osnovne karakteristike vrlo cijenjenih i   traženih pripravaka protiv bora kao i onih s antiaging učinkom, istraživanja su usmjerena prema odabiru najboljeg oblika i načina uvođenja kurkuminoida u recepture kozmetičkih proizvoda, posebno onih svrstanih u prirodne proizvode. Pokazalo se da  su pripravci u koje su primjenom nanotehnologije dodani kurkuminoidni spojevi, nakon primjene ostvarili poboljšanje elasticiteta kože, izglađivanje manjih deformiteta, poboljšanje čvrstoće i zategnutosti kože te smanjenje znakova umora kože.

Primjena kurkume i njezinih pripravaka

Kao začin i aroma - primjena usitnjene kurkume preporučuje se kao svakodnevni dodatak jelima zbog svojih organoleptičkih karakteristika i biološke aktivnosti koja pridonosi očuvanju zdravlja. Dodaje se prehrambenim proizvodima raznih kategorija hrane, i to u obliku usitnjene droge, ekstrakta ili eteričnog ulja.

Medicina i ljekarništvo - u tradicionalnoj europskoj fitomedicini usitnjena droga kurkume ili njezini pripravci prvenstveno se koriste kod dispepsije (1,5-3 g usitnjene droge). Ta primjena je kontraindicirana kod bolesnika koji imaju opstrukciju žučnih putova. Pod liječničkim nadzorom koristi se i kod žučnih kamenaca.

Kao dodatak prehrani - usitnjena droga ili njezin ekstrakt standardiziran na sadržaj kurkumina (najčešće 95%) koristi se kao dodatak prehrani najčešće u obliku praha, tableta ili kapsula, rjeđe u obliku tekućeg ekstrakta. Prodaje se kao monodroga ili u kombinaciji s ekstraktima drugih biljaka s kojima ostvaruje sinergistički učinak. Vrlo često se nalazi u proizvodima zajedno s ekstraktom papra (Piper nigrum L.) standardiziranim na visok udio (najčešće 95%) piperina.

U kozmetičkoj industriji - u izradi mirisnih kompozicija za parfeme, losione, kreme i druge kozmetičke proizvode upotrebljavaju se eterično ulje i ekstrakti kurkume. Omiljeni je sastojak naročito u parfemima s naglašenom orijentalnom notom. Standardizirani ekstrakti dodaju se proizvodima za njegu kože protiv bora i s antiaging učinkom.

Ekstrakti i eterično ulje kurkume koriste se, također, u suvremenoj fitoterapiji i aromaterapiji.

 

Literatura

  1. R.S. Ramsewak et al.Cytotoxicity, antioxidantandanti-inflammatoryactivitiesofCurcuminsI–III fromCurcumalonga, Phytomedicine, 7, 4, 2000, 303–308.
  2. Jai C. Tilak et al. Antioxidantavailabilityofturmericinrelation to itsmedicinalandculinaryuses. Phytother. Res., 18, 798 2004, 798–804
  3. Sharma S. et al.Curcumin, theactiveprincipleofturmeric (Curcumalonga), amelioratesdiabeticnephropathyinrats. Clin.Exp.Pharmacol.Physiol., 33, 10,2006, 940-945.
  4. Babu PS, SrinivasanK.Hypolipidemicactionofcurcumin, theactiveprincipleofturmeric (Curcumalonga) instreptozotocininduceddiabeticrats.Mol.Cell. Biochem.,166, 1-2,: 1997, 169-175.
  5. Kim DC et al. Curcumalongaextractprotectsagainstgastriculcersbyblocking H2 histamine receptors, BiolPharmBull.,28, 12,2005, 2220-2224.
  6. Lutomski, B. et al.EffectofanAlcoholExtractanActiveIngredientsfromCurcumalonga on BacteriaandFungi. Planta Med, 26, 5,1974, 9-19.
  7. Yu ZF1, Kong LD, Chen Y. AntidepressantactivityofaqueousextractsofCurcumalongainmice.JEthnopharmacol. 83, 1-2,2002, 161-165.
  8. GuptaS.C. et al. Multitargetingbycurcumin as revealedbymolecularinteractionstudies, Nat Prod Rep 28,12,2011,1937–1955.
  9. AbeY.etal.Curcumininhibitionofinflammatorycytokineproductionby human peripheralbloodmonocytesandalveolarmacrophages,PharmacolRes, 39,1,1999, 41–47.
  10. Shehzad A. al.Curcumintherapeuticpromisesandbioavailabilityincolorectalcancer,DrugsofToday, 46, 7,2010, 523–532.
  11. Anand, P. et al.. Bioavailabilityofcurcumin: problemsandpromises,MolecularPharmaceutics, 4, 6,2007807–818.
  12. Marczylo, T. H.Comparisonofsystemicavailabilityofcurcuminwiththatofcurcuminformulatedwithphosphatidylcholine,CancerChemotherapyandPharmacology, 60,2,2007, 171–177.
  13. Saraf S.et al.Development of novel herbal cosmetic cream with Curcuma longa extract loaded transfersomes for antiwrinkle effect,African journal of pharmacy and pharmacology,5, 2011, 1054-1062.

 

  Ljekovite biljke i cistitis 

Razvojem kemije i farmakologije, dvadeseto stoljeće donosi važnu nadogradnju znanja iz fitoterapije i klasifikaciju biljaka, ne samo prema kemijskom sastavu već i prema djelovanju. To se pogotovo odnosi na biljke koje djeluju na urogenitalni sustav.

 Maslina - priča prošlosti za lijek budućnosti  

Najvrijednije potencijalne indikacije lista masline su hipertenzija, dijabetes tip II, prevencija ateroskleroze te imunomodulacija kod infektivnih bolesti

kurkuma fin.jpg
Brusnica fin.jpg
Maslina fin.jpg
Naslovnica | Fitoterapija

Biljni lijekovi u EU i Hrvatskoj – na koga se što odnosi?

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: mr.sc. Lea Pollak, dipl.ing.

Od 1. svibnja ove godine na snagu je stupila Europska direktiva o tradicionalnim biljnim lijekovima. Što Direktiva donosi i koje su njene posljedice?

Biljni lijekovi u EU i Hrvatskoj –  na koga se što odnosi?

Ovih smo dana svjedoci brojnih upozorenja, prosvjeda, peticija i molbi koje imaju za cilj «pomoć» biljkama i proizvodima na osnovi biljnih vrsta. Cijela Europa, pa i svijet, uzbunili su se zbog nastupajuće zabrane i povlačenja s tržišta biljnih lijekova. Na neki su se način sa svojim proizvodima svi „našli" u tim zabranama, bojeći se da će i oni biti njima pogođeni. No, stvarnost je drugačija.

Codex alimentarius koji se redovito proziva i povezuje sa svim negativnim i politički „obojenim" stavovima, osnovale su organizacije Ujedinjenih naroda - World Health Organization i Food and Agriculture Organization. U svojim Znanstvenim odborima imaju brojne znanstvenike i stručne osobe itekako kompetentne za to područje. Njihov je zadatak priprema analitike i prijedloga zakonskih osnova koji se dalje razvijaju i daju na razmatranje brojnim zemljama i njihovom nacionalnom zakonodavstvu. Na taj je način nastao velik broj zakona i odobren veliki broj analitičkih metoda, razrađenih u pogledu granica mjerljivosti i pragova osjetljivosti osoba, kako bi se čim bolje potvrdila količina komponenata deklariranih na proizvodu.

Legislativa o kojoj se u zadnje vrijeme toliko piše i govori odnosi se ISKLJUČIVO na tradicionalne biljne lijekove koji su u EU regulirani Uredbom 83/2001 i 24/2004. Uredba je prenesena u zakonodavstvo Republike Hrvatske kao Pravilnik o stavljanju u promet te o označavanju i oglašavanju tradicionalnih biljnih lijekova (Narodne novine 89/2010.).
Navedeni Pravilnik kao i uredbe, podzakonski su akti Zakona o lijekovima i u ingerenciji su Agencije za lijekove. Prijelazni period za primjenu Uredbe trajao je čak 7 godina! Za to vrijeme proizvođači su u proizvodnji trebali uvesti i održavati Dobru proizvođačku praksu (GMP), odnosno registrirati proizvode. Ukoliko danas nemaju GMP, niti su registrirali tradicionalni biljni lijek (THMD) moraju se povući s tržišta.

Tradicionalni biljni lijek

Pri Europskoj agenciji za lijekove osnovano je Povjerenstvo koje je sastavljeno od stručnjaka s područja biljnih lijekova koji pripremaju prijedlog Popisa zajednice biljnih tvari, pripravaka i njihovih kombinacija, te pripremaju biljne monografije za svaku pojedinu biljnu vrstu. Sve te monografije čine sažetak znanstvenih mišljenja. Kako bi se tradicionalni biljni lijek registrirao, mora imati određeni broj godina primjene, tj. 30 godina, odnosno najmanje 15 godina u EU.

Tradicionalni biljni lijekovi moraju imati indikacije isključivo primjerene tradicionalnim biljnim lijekovima koji se primjenjuju u skladu s određenom jačinom i doziranjem, i to za vanjsku ili peroralnu primjenu, ili za inhaliranje, te moraju imati određenu djelotvornost.

Dodaci prehrani

Dodaci prehrani, s druge strane, NE pripadaju pod Zakon o lijekovima, nego pod Zakon o hrani, i regulirani su Pravilnikom o dodacima prehrani (NN 46/2011) kojim su preuzete smjernice Uredbe 46/2002. Dodaci prehrani su pripravci proizvedeni iz koncentriranih izvora hranjivih tvari, ili drugih tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom. Svrha im NIJE liječenje, nego dodatno obogaćenje uobičajene prehrane u cilju očuvanja zdravlja.

Hranjivim tvarima smatraju se vitamini i minerali, a ostale, druge tvari čine aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, biljne vrste, ekstrakti biljnih vrsta, mikroorganizmi, jestive gljive, alge, pčelinji proizvodi i druge tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom.  Pravilnikom o dodacima prehrani, Prilog III, regulirane su dozvoljene biljne vrste.

Prilikom notifikacijskog postupka, dostavlja se dokumentacija s obzirom na aktivnu komponentu, njezinu količinu i utjecaj na zdravlje putem zdravstvene tvrdnje. Ukoliko se biljna vrsta ne nalazi na Listi Priloga III, potrebno je priložiti porijeklo, način dobivanja, kemijski sastav, znanstvene dokaze o djelotvornosti, navode o interakcijama, navode i/ili dokaze o netoksičnosti i sigurnosti primjene biljne vrste kod ljudi.

Na proizvođaču je da odluči, želi li proizvod plasirati kao tradicionalni biljni lijek ili kao dodatak prehrani, ali pri tom se mora razlikovati količina djelatne tvari (u dodacima je obično poddoziranje, oko 80% količine u odnosu na lijek), djelovanje (lijekovi liječe, dok dodaci prehrani imaju ulogu održavanja zdravlja), način primjene i upozorenja/napomene oko korištenja.

Monografije biljaka su trenutno napisane samo za upotrebu u lijekovima, dok u EU još nije odlučeno, na koji će se način provesti evaluacija zdravstvenih tvrdnji biljnih vrsta u odnosu na dodatke prehrani. Stoga se čeka konačno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i određenih europskih agencija o nastavku procedure za evaluacije.
Dok to ne bude doneseno, dodaci prehrani i zdravstvene tvrdnje koje se odnose na biljne vrste evaluirat će se prema nacionalnoj legislativi svake zemlje članice i Zakonu o hrani, a tradicionalni biljni lijekovi prema Zakonu o lijekovima, Agencijama i monografijama biljnih vrsta.

Primjer količine aktivne komponente i namjene (medicinske kod THMD; zdravstvene kod dodatka prehrani):

  • THMD - 100 ml sirupa sadrži 0,7 g suhog ekstrakta lista bršljana (5-7,5:1); može se koristiti u liječenju i suhog i produktivnog kašlja,  jer razrjeđuje nakupljeni sekret i omogućuje njegovo lakše iskašljavanje; opušta glatke mišiće bronha; smiruje podražaj na kašalj.
  • dodatak prehrani - 100 ml sirupa sadrži 0,24 g suhog ekstrakta lista bršljana; pomaže kod suhog i produktivnog kašlja.

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner