Znojenje

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz

Mnoge dermatokozmetičke linije razvile su razne preparata za rješavanje neugodnih mirisa da bi zadovoljile sve različite potrebe svojih korisnika

Znojenje

 

Koža je naš najveći organ i obavlja mnoge funkcije kojih ponekad i nismo svjesni. U kožu su uložene žlijezde koje se nazivaju privjescima (adneksi) kože.

Žlijezde znojnice (glandulae sudoriferae) dijele se na ekrine ili male žlijezde znojnice (glandulae sudoriferae minores) i apokrine ili velike žlijezde znojnice, žlijezde mirisnice (glandualae sudoriferae majores).

Male žlijezde znojnice građene su kao jednostavne zavijene tubulusne žlijezde. Znojnice se sastoje od sekretornog dijela izgrađenog u obliku klupka iz kojeg izlazi odvodni kanal (ductulus sudoriferus) koji teče okomito prema epidermisu, prolazi kroz njega i otvara se sitnim otvorom (porus sudoriferus) na površini kože. Zavijeni dio znojnica smješten je duboko u dermisu i u potkožnome masnom tkivu, a sadrži jedan red žlijezdanih stanica, među kojima se elektronskim mikroskopom mogu razlikovati sekrecijski aktivne svijetle stanice i tamne stanice koje nisu sekrecijski aktivne.

Znojnice izlučuju znoj tako što iz sekrecijskih stanica izlaze zrnca sekreta, a stanice pri tome ostaju sačuvane, tj. opetovano sekreniraju. Oko 99% količine znoja čini voda, a ostalo otpada na elektrolite (natrij, kalij, klor) te na ureu. Znoj ima važnu ulogu u regulaciji tjelesne temperature, a kiseli pH znoja djeluje bakteriostatski i mikostatski, pa na taj način kožu štiti od infekcije.

Ukupni broj znojnica u koži iznosi oko 2 milijuna, a najviše ih ima na dlanovima i tabanima (oko 400/cm2 kože).

Mirisne žlijezde građene su kao jednostavne zavijene tubulusne žlijezde. Najviše mirisnih žlijezda ima u pazušnim jamama, u areoli dojke, na vjeđama, u vanjskome slušnom hodniku, u vestibulumu nosa, na venerinom brijegu, oko anusa, te na velikim usnama.

Sekret mirisnih žlijezda primarno je bez mirisa, a njegov, za svaku osobu karakterističan miris, nastaje kao posljedica razgradnje sekreta pod utjecajem bakterija koje obitavaju na koži. Histološka građa mirisnih žlijezda vrlo je slična građi znojnica, a odvodni im se kanali otvaraju u folikul dlaka, ili u njihovoj blizini. Izlučivanje sekreta iz mirisnih žlijezda započinje u pubertetu.

Kontrola znojenja je u hipotalamusu. Glavni stimulans za rad tih žlijezda je povišena toplina okoline.

Sekrecija znoja štiti organizam od pregrijavanja, jer znoj hlapi i tako hladi organizam.

Fiziološka hiperhidroza javlja se tijekom pojačana fizičkog rada, u trudnoći, kod debljih osoba, u klimakteriju, u vrućoj klimi... Lokalizirani oblik obično se javlja kod zdravih osoba u području dlanova i tabana, najčešće ispod pazuha.

Smatra se da od fiziološke hiperhidroze pati oko tri posto populacije, te da su podjednako zastupljena oba spola. Najčešće se javlja između 25. i 60. godine života.

Generalizirana hiperhidroza povezana je s određenim bolestima u podlozi. Simptomatska hiperhidroza javlja se kao jedan od simptoma neke druge bolesti (endokrini poremećaj, bolesti središnjega živčanog sustava, maligne bolesti) a može nastati i u stanjima kao što su kardiovaskularni poremećaji, hipoglikemija ili reakcija na uzimanje nekih kemijskih supstancija (lijekovi, alkohol, nikotin, kofein).

Kad hiperhidroza nije simetrična, postavlja se sumnja na oštećenje živčanog sustava. Pojačano znojenje može biti uzrokovano i emocionalnim i psihičkim stresovima, pa tada govorimo o emocionalnoj hiperhidrozi.

Kod genuine hiperhidroze stanje se nastoji ublažiti korištenjem preparata koji izazivaju mehaničku blokadu izvodnih kanala znojnica. Savjetuje se da se primjenjuju tijekom noći dok znojnice uglavnom miruju. Kod izrazito teškog poremećaja, kada ne pomažu farmakološki pripravci, problem se pokušava riješiti kirurškim putem što podrazumijeva odstranjenje znojnica u pazusima. No, estetski rezultati obično su upitni.

Bez obzira na tip znojenja ili prekomjernog znojenja, uz redovite higijenske mjere, savjetuje se korištenje odjeća i obuće od prirodnih materijala. Lokalna terapija s ciljem upijanja vlage, ublažavanja kiselkastog mirisa i zatvaranja izvodnih kanala, provodi se antiperspirantima.

Dezodoranti i antiperspiratni djelotvorni su ako se nanesu na depilirani pazuh i uvijek na suhu i čistu kožu, prethodno njegovanu kremom.

Dezodorantni pripravci upotrebljavaju se za sprječavanje neugodnog mirisa tijela, osobito u području pazuha, stopala i prepona.

Dezodorantne supstancije i dezodorantni pripravci sprječavaju razvoj bakterija na taj način da umanjuju mogućnost nastanka neugodnog mirisa znoja. Dezodoriranje se može postići i drugim mehanizmom, a to je vezanjem masnih kiselina nastalih u znoju, s metalima. Nastale soli nemaju neugodan miris.

Antiperspiransi blokiraju lučenje žlijezda znojnica. Upotreba takvih preparata ne sugerira se tijekom duljeg perioda, a upotrebu svakako treba prilagoditi pojedinom korisniku. Za lokalni učinak u kozmetičkim preparatima koriste se soli aluminija, cinka i cirkona.

Soli aluminija se najčešće koriste, a djeluju i baktericidno. Soli aluminija s amonijakom i aminima daju nehlapljive i bezmirisne soli, pa djeluju i kao antiperspiransi i kao dezodoransi.

Mehanizam antiperspirantnog djelovanja soli aluminija bio je predmet brojnih istraživanja. Najstarija teorija pripisuje antiperspirantno djelovanje soli aluminija stezanju otvora znojnica. U daljnjim istraživanjima nađeno je da izvodni kanali znojnica posjeduju elektrofiziološki gradijent koji je najnegativniji pri otvoru žlijezda. Zbog toga pozitivno nabijeni elektroliti poništavaju elektrofiziološki gradijent i onemogućavaju znojenje. Cijeli niz istraživača pronalazi da soli aluminija u izvodnom kanalu znojnica stvaraju gelatinoznu masu koja poput čepa priječi izlijevanje znoja. Osim toga, pri djelovanju soli aluminija stanice izvodnih kanala žlijezda znojnica odvajaju se od okolnog tkiva i sljepljuju se s hidroksilnim gelom koji se nalazi unutar izvodnog kanala žlijezde, a znoj se pojačano reapsorbira iz duktusa u okolno tkivo. Gelatinozni čep koji priječi lučenje znoja nalazi se u živim slojevima epidermisa, a ponekad i u razini rožnatog sloja. Njegov smještaj ovisi o primijenjenom antiperspiransu.

Najčešći oblici pripravaka za primjenu u pazusima su tlačni pripravci (sprejevi, pump-sprejevi), ugušćeni losioni u roll-on ambalaži i stikovi, ponekad i kreme. Za stopala su najčešći oblik pripravka puderi i dezodorantni losioni u tlačnom pakiranju.

Svi kozmetički preparati, pa tako i dezodoransi i antiperspiransi, podvrgavaju se ispitivanjima, osobito na podnošljivost. Ispitivanja su važna, jer antiperspiransi blago iritiraju kožu, a dezodoransi mogu izazvati alergijske reakcije.

Preparate je potrebno nanositi na čistu i suhu kožu da bi polučili potpuni učinak. Kod osoba koje depiliraju ili epiliraju područje pazuha, preporučuje se nanošenje preparata 12-24 h nakon epilacije ili depilacije, jer se na tako omogućuje obnova hidrolipidne barijere kože i smanjuje se mogućnost nastajanja iritacija kože.

Neki od danas na tržištu prisutnih preparata kao osnovni sastojak sadrže deolit koji čine pentilen-glikol i dimetil-fenilpropanol, sastojci koji djeluju na bakteriju Corynebacterium xerosis i sprječavaju razgradnju sastojaka znoja, pa tako i nastanak neugodnih mirisa. U tome im pomaže kompleks koji upija mirise, a čine ga cink-ricinoleat, lizin i propilen-glikol. Patentirane mikrokapsule (Spherulites) lamelarne su strukture organizirane poput ovojnica luka, u kojoj se nalaze naizmjenični slojevi deolita i vode što nakon nanošenja na kožu osigurava dugotrajno i postupno oslobađanje deolita i omogućuje produljeni učinak. Da bi se izbjeglo eventualno iritativno djelovanje, u preparat je dodana i termalna voda koja smiruje kožu.

Mnoge dermatokozmetičke linije proizvoda razvile su niz preparata za rješavanje neugodnih mirisa da bi zadovoljile sve potrebe svojih korisnika.

Dezodoransi za osjetljivu kožu ne sadrže potencijalne iritanse poput mirisa, alkohola, konzervansa ni boja, a koži vraćaju prirodnu pH-vrijednost. Formulacije se ispituju i imaju dokazanu učinkovitost kod osoba s vrlo osjetljivom kožom i atopijskim dermatitisom, kod osoba sklonih alergijama na dezodoranse i onih s ekcemima u području pazuha. Kao aktivne komponente, između ostalih, sadrže aluminijev klorhidrat, aluminijev klorid i bisabolol.

Ponekad je potrebno spriječiti znojenje na licu. Baš za osobe s takvim problemom razvijeni su preparati za regulacija intenzivnog znojenja pazuha, stopala, ruku, nabora kože te lica (čelo). Prekomjerno znojenje potrebno je posebno regulirati kod dnevnih aktivnosti, tjelovježbe, stresa i intenzivnih emocija, pa su takvi preparati izuzetno laganih tekstura koje se brzo upijaju.

Znojenje je bitno za organizam, osobito u toplijem dijelu godine, pa je važno znati kako ga držati „pod kontrolom“.

 

Literatura:

I. Dobrić i suradnici, Dermatovenerologija, Grafoplast, Zgreb , 1994

J. Lipozenčić i suradnici, Dermatovenerologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2008

M.Čajkovac, Kozmetologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2005

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/1228/

http://www.eucerin.hr/kozna-oboljenja/znojenje/jako-znojenje

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/dermatologija/poremecaji-znojenja/hiperhidroza

http://www.eau-thermale-avene.com.hr/tijelo/svakodnevna-njega/regulirajuca-dezodorantna-njega

 

 


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner