AKTUALNO Stanja i tegobe 

 Sindrom suhog oka 

O problemu suhoće i nadraženosti očiju vrlo se često govori. No, ako pogledamo epidemiološke podatke, postaje savim razumljivo zašto je ta tema toliko zastupljena.

 Putna ljekarna 

Ne postoji univerzalni paketić koji bi se mogao kupiti u ljekarnama, a da sadrži sve ono što je svakome ponaosob potrebno. Zbog toga je važno da ljekarnik porazgovara s pacijentom o njegovom zdravstvenom statusu, potrebama i destinaciji u koju putuje.

 Lokalni pripravci protiv boli u zglobovima i mišićima (2. dio) 

Registrirani OTC lijekovi u Hrvatskoj su: diklofenak gel i sprej, piroksikam krema, ibuprofen gel i sprej, ibuprofen+ levomentol gel, racemični mentol gel te pripravci s derivatima salicilne kiseline

 Alkalizacija: mit, marketing ili istina 

Definiranje PRAL-a otvara i niz primjena za kliničke nutricioniste kod pojedinih stanja i bolesti, a liječnicima i farmaceutima ponekad otvara mogućnost adjuvantne terapije

 OTC lijekovi 

Lokalni pripravci protiv boli u zblobovima i mišićima

Naslovnica | Stanja i tegobe

Proširene vene

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
inPharma dossier

Proširene vene najčešće su oboljenje nogu kojim je zahvaćeno oko četvrtine čovječanstva. Kao pomoć najčešće se koriste kreme i gelovi, ali peroralni oblici uzimani dovoljno dugo, daju dugotrajna rješenja.

Proširene vene

U ljudskom tijelu postoje tri vrste vena: površinske koje se nalaze neposredno ispod kože, duboke - između mišća, i perforatne koje spajaju površinske i duboke vene. Vene prenose deoksigeniranu krv iz tijela prema srcu. Stijenke vena su tanke, imaju značajno manje mišićnih vlakana i manje su elastične od arterijskih, jer u njima nema visokog tlaka. Glavne vene imaju zaliske koji propuštaju krv prema srcu, a sprječavaju suprotan tok. Portalna vena ne vraća krv u srce, nego u jetru. Venska cirkulacija odvija se odozdo prema gore, te od površinskih ka dubokim venama. Kada stojimo, krv u venama mora svladati silu teže kako bi došla do srca. To omogućava venska pumpa, a mišići nogu i stopala kontrakcijama usmjeravaju krv prema srcu. Kada se relaksiraju, valvule se zatvaraju i sprječavaju vraćanje krvi prema natrag.

Kod oštećenja vena smjer se mijenja u smjeru sile teže. Kod prisutne tromboze vena, cirkulacija je blokirana. Porast unutarnjeg tlaka u venama slabi njihove stijenke, a oslabljeni zalisci više ne uspijevaju obavljati svoju funkciju. Krv se sve češće vraća natrag, vena se širi, grči, proširuje, produljuje, savija, pojavljuju se čvorovi.

Tablica 1: Varikoziteti s obzirom na veličinu i lokalizaciju:

Teleangiektazije

širine 1 mm

Venuleektazije

širine 2-3 mm

Retikularne vene

širine 3-4 mm

Vrećaste vene

širine veće od 4 mm

Transfacijalni varikoziteti

nastaju zbog slabosti perforantnih vena

Intrafascijalni varikoziteti

nastaju zbog slabosti dubinskih vena

 

Tegobe bolesnika s proširenim venama

Simptomi venske insuficijencije u početku su blagi, pa se pacijenti obraćaju liječniku tek u poodmaklom stadiju. Bolest počinje osjećajem težine, umorom, bolovima uzduž vena, trncima, oteknućem gornjeg dijela stopala i gležnja potkraj dana, ili za vrijeme povišenih temperatura (ljeto). Mogu se pojaviti plavkaste ili crne mrlje, ili male plave vene, tzv. varikozne vene koje mnoge žene doživljavaju kao kozmetički, a ne zdravstveni problem. Kako bolest napreduje, koža postaje smeđa, pojavljuje se hiperpigmentirani dermitis koji u sljedećoj fazi dovodi do varikoznih ulkusa - otvorenih rana. Ako stanje postane kronično, govorimo o kroničnoj venskoj bolesti, s različitim komplikacijama.

Prema raznim statistikama, proširene vene na donjim ekstremitetima (varikoziteti) pojavljuju se kod 20-50% populacije. To se odnosi na proširene manje vene (teleangiektazije i venektazije, bez subjektivnih i/ili objektivnih poteškoća), na značajno izražene varikozitete uz promjene na koži potkoljenica (hiperpigmentacije, edemi, eritemi, liposkleroze, ekcematoidne promjene) sve do ulkusa.

Značajnije izražene varikozitete praćene subjektivnim tegobama ima 5%-10% stanovništva. Samo 1-3% bolesnika s insuficjencijom venske cirkulacije razvija rane na potkoljenicama, i to uobičajeno u donjoj trećini potkoljenica i oko skočnih zglobova. To je uvijek popraćeno i upalnim promjenama kože s edemima potkoljenica i subjektivno većim ili manjim bolovima, uz svrbež i pečenje.

Najozbiljnija komplikacija je stvaranje krvnog ugruška - tromboze, koja dovodi do upale - tromboflebitisa. Tromboza dubokih vena može izazvati plućnu emboliju i smrt. Venska gangrena posljedica je neliječene tromboze u dubokim venama. Jedna od mogućih komplikacija je i prsnuće, odnosno ruptura koja dovodi do krvarenja. Rupture manjih, površinskih vena izazivaju lokalna krvarenja koja u kasnijoj fazi dovode do atrofije kože, zastoja limfe u tom području i do otvaranja venskih ulkusa koji teško zarastaju.

Etiologija

Mnogo čimbenika uzrokuje pojavljivanje proširenih vena, a kod pojedinca u daljnjem tijeku i vensku insuficijenciju. Čimbenici rizika mogu biti genetski, hormonski, dob, spol, višestruke trudnoće, životne navike, dugo stajanje ili sjedenje, visoka tjelesna težina, dugotrajno izlaganje povišenoj temperaturi, podizanje teških tereta, spuštena stopala ili neka druga koštano-mišićna oboljenja, visoke potpetice koje remete statiku, dugotrajno sjedenje s prekriženim nogama...  

Kod djece i mlađih osoba znaci venske insuficijencije su rjeđi - pojavljuju se u manje od 10% slučajeva. Varikozitete u srednjoj životnoj dobi ima oko 20% ljudi, a njih oko 40% nalazimo u populaciji osoba starijih od 60 godina. Kod osoba nakon 70 godina, učestalost pojavljivanja proširenih vena te s njima povezanih tegoba i komplikacija, znatno je veća nego u dobnoj skupini između 34. i 40. godine. Rezultati nekih studija pokazuju da čak svaki drugi čovjek iznad 50. godine ima proširene vene, a svaki šesti subjektivne i objektivne tegobe vezane uz varikozitete.

Venozni ulkusi kao posljedica varikoziteta su rijetki prije 60. dok je zabilježena njihova učestalost od 7% kod osoba nakon 70. godine života, i to dva puta češće kod žena nego kod muškaraca.

Žene imaju varikozitete i venektazije čak 4 puta češće od muškaraca. Pritom određenu ulogu imaju i višestruke trudnoće, hormonska nadomjesna terapija ili peroralna kontracepcija, izlaganje suncu, solarij i sauna koji dovode do vazodilatacije i usporavanja protoka krvi kroz vene, te dodatnog opterećenja venskih zalistaka i same stijenke vena.

Ono što je možda najvažnije, a u svakom slučaju se ne može izbjeći, je nasljeđe. Primarno se nasljeđuje sistemska slabost vezivnog tkiva što se, između ostalog, očituje i slabošću venske stijenke, ali i slabim ili čak i  insuficijentnim zaliscima u dubokim venama nogu što sve zajedno rezultira varikozitetima. Prema nekim izvještajima, vjerojatno je da će djeca dobiti varikozitete u čak 89% slučajeva ako su oba roditelja imala proširene površne vene, a u 47% ako ih je imao samo jedan od roditelja.

Dijagnostika

Važno je naglasiti da subjektivne tegobe često ne prate kliničku sliku. U nekim slučajevima tegobe nisu ni izražene, a prisutni mogu biti varikoziteti koji godinama perzistiraju. S obzirom da se varikoziteti i komplikacije koje nastaju kao njihova posljedica bitno razlikuju u intenzitetu, tegobe se nastojalo klasificirati na subjektivne i objektivne, te po logičnom slijedu, razvrstati u skupine kako bi se moglo pristupiti dijagnostici, terapiji, te prognozi i prevenciji oboljenja. Uvedena je i uobičajeno se koristi internacionalna klasifikacije (CEAP) koja se bazira na kliničkim znacima, etiološkim, anatomskim i patofiziološkim čimbenicima.

Tablica 2 - CEAP klasifikacija

CO

nema vidljivih niti palpabilnh znakova proširenih vena ili teleangiektazija – potpuno  zdrave noge

C1

vidljive su teleangiektazije (sitne kapilare promjera do 1 mm i venule promjera do 2 mm) ili retikularne vene (promjera do 4 mm) bez subjektivnih tegoba

C2

varikozne vene (promjer veći od 4 mm) sa subjektivnim tegobama ili bez njih

C3

edemi uz određene tegobe, „ teške noge“, grčevi, bolovi u potkoljenicama

C4

promjene na koži kao posljedica proširenih vene: hiperpigmentacije, ekcematoidne promjene, lipodermatoskleroza, uz izraženije tegobe koje su gore navedene

C5

kožne promjene kao što je opisano pod C4, uz venski ulkus koji pokazuje sklonost epitelizaciji

C6

 kožne promjene opisane u C4 i C5, s prisutnim ulceracijama

 

Da bi se  postavila pravilna dijagnoza, odnosno stupnjevalo oboljenje prema CEAP klasifikaciji, potrebno je konzultirati liječnika koji će obaviti pregled. Za dijagnostiku se koristi color doppler arterija i vena kojim se može ustanoviti koje su vene oštećene i na kojem mjestu, te se mogu isključiti periferne arterijske bolesti. Utvrđuju se prohodnost i stupanj insuficijencije zalistaka. Ako je potrebno, radi se i flebografija, CT flebografija, magnetska rezonancija i scintigrafija.

Liječenje

Kirurški zahvat (stripping) - primjenjuje se na velikim venama koje se uklanjaju kroz brojne male rezove, uz podvezivanje glavnog venskog stabla u preponi. Izvodi se pod općom anestezijom i zahtjeva boravak u bolnici. Stopa recidiva je visoka, oko 60% tijekom 10 godina.

Sklerozacija - najčešće se koristi iz estetskih razloga, kod manjih vena i tzv. mrežastih vena. U venu se ubrizgava tekuće sklerozatno sredstvo i tada se primjenjuje jaka kompresija. Uspješnost postupka zahtjeva višekratno ponavljanje. Ta se tehnika ne može primijeniti kod svakog pacijenta.

Endovenozne tehnike liječenja - u zadnjih deset godina razvijene su manje invazivne tehnike liječenja kojima se oštećenja vena zatvaraju iznutra, pa se tako izbjegava invazivno operativno vađenje vene iz tijela. Među endovenoznim tehnikama najviše se koriste laserski tretman i radiofrekventna ablacija  To su dvije vrlo slične tehnike koje se baziraju na zagrijavanju stijenke i zatvaranju vene iznutra, pomoću katetera koji se pod kontrolom ultrazvuka ugrađuje u oštećenu venu. Tako zatvorenu venu organizam razgradi, pa ju se ne mora kirurški izvaditi. Izvodi se u lokalnoj anesteziji uz vrlo brz, praktično trenutačan oporavak i odlazak kući. Stopa uspjeha kod lasera je 94-97%, a kod radiofrekvencije 85-96%.

Fleboktokija - mali zahvat koji se primjenjuje da bi se odstranile potkožne postranične varikozne (vrećaste) vene. Najčešće se primjenjuje nakon endovenozne laserske terapije, nakon radiofrekventne ablacije magistralnih površinskih vena, ili nakon strippinga magistralnih vena.

Venocuff II - rekonstrukcija insuficijentnog zaliska, koja se izvodi umetanjem silikonskog umetka u područje prepone. Na taj se način vena može sačuvati.

Samopomoć i preventiva

Osim sklerozacije ili operativnih metoda, u obzir dolazi i peroralna terapija tzv. vazoaktivnim lijekovima. Oni se primjenjuju najčešće u ljetnim mjesecima da bi se ublažile subjektivne tegobe nastale uslijed venske insuficijencije. Vazoaktivni lijekovi su heterogena skupina raznih biljnih derivata ili sintetskih lijekova koji, između ostalog, imaju izvjestan učinak na simptome povezane s kroničnom venskom insuficijencijom, u prvom redu na edeme i osjećaj „bolnih i teških“ nogu.

Također se preporučuju i razni lokalni pripravci u obliku gelova ili krema. Gel je većini bolesnika ugodniji za primjenu, jer izaziva osjećaj hlađenja. No, ne preporučuje se za dužu terapiju kod starijih osoba, jer s vremenom isušuje kožu koja je u starijoj životnoj dobi ionako već suha.

Kao i kod većine oboljenja, tako su i kod varikoziteta neobično važni prevencija, edukacija bolesnika i samopomoć. Važno je utjecati na bolesnika da u najvećoj mogućoj mjeri pomogne sam sebi. Preporučuju se: redovito vježbanje (posebno vožnja biciklom i plivanje); smanjenje prekomjerne tjelesne težine; što češća šetnja po par minuta; nastojati podići noge tijekom odmora, iznad razine srca, barem po pola sata na dan; izbjegavati alkohol (jer dovodi do vazodilatacije); uravnoteženo se hraniti (posebno smanjiti unos masti i šećera); nošenje kompresijskih čarapa; naizmjenične hladno-tople kupke; lokalni proizvodi; flebotropni lijekovi...

Kompresivne čarape su elastične čarape koje stežu vene i sprječavaju otjecanje krvi u obratnom smjeru. Primjenjuju se kod blažih oblika venske insuficijencije, a zamjenjuju zaliske koji su izgubili svoju funkciju, stimulirajući mišićnu kontrakciju. Stupanj kompresije bira se prema stupnju oštećenja vena. Kupiti ih treba prema propisanim uputama dermatovenerologa ili vaskularnog kirurga. Stavljaju se ujutro prije ustajanja i nose se tijekom dana. Ako dođe do bolova u nogama ili nelagode pri nošenju, potrebno je konzultirati liječnika. Kompresivne čarape usporavaju napredovanje bolesti i dobra su profilaksa, čak i duboke venske tromboze. U trudnoći je obavezno nošenje elastičnog kompresivnog zavoja ili elastičnih čarapa kod već izraženih varikoziteta, uz pozitivnu obiteljsku anamnezu. No, proširene vene koje se razvijaju tijekom trudnoće, u većini se slučajeva povlače bez liječenja u roku od 3 do 12 mjeseci nakon poroda.

Prirodna pomoć

Kokotac, Melilotus officinalis - Droga sadrži eterično ulje sa slobodnim kumarinom, dihidrokumarin melilotin (0,2%) i melilotnu kiselinu (ester kumarinske kiseline) te flavonoide, trijeslovine, kolin i smole. Djeluje antiflogistički, sprječava nastanak edema i potiče cirkulaciju krvi i limfe. Primjenjuje se u pripravcima za olakšavanje tegoba koje su posljedica slabog rada vena kao što su noćni grčevi u listovima, otežale noge, svrbež i otekline nogu. Koristi se i kao pomoć pri liječenju upala krvnih žila, nakon tromboze, kod hemoroida i zastoja limfe.

Veprina, Ruscus aculeatus  - bodljikava veprina ima svojstva i djelovanje slično sjemenkama divljeg kestena. Za farmakološku aktivnost najvažniji su: smjesa steroidnih saponina (4–6%): ruscin, ruskogenin (oko 0,12%), ruskozid, neoruskogenin i flavonoidi. Sastavnice bodljikave veprine sinergistički djeluju na tonus venoznih žila, poboljšavaju vensku cirkulaciju i limfni tok, te smanjuju oštećenja kapilara i nastajanje edema. Njezini pripravci se primjenjuju kod bolesti krvnih žila s tegobama kao što su bol, osjećaj težine, noćni grčevi u listovima, svrbež i otekline, te u slučaju hemoroida.  Primjenjuje se peroralno i lokalno, a najčešće u obliku gotovih pripravaka (kapsule, tablete) sa suhim ekstraktom.

Hamamelis, Hammamelis virginiana - suhi ekstrakt lista iznimno je bogat trijeslovinama i flavonoidima, a sadrži i organske kiseline i eterična ulja. Zahvaljujući svom sastavu, ima dobro protuupalno, analgetsko, adstringentno i flebotoničko djelovanje, pa se stoga preporučuje u svim poremećajima venske cirkulacije (proširene vene, hemoroidi, upale vena i sl.). Zbog sadržanih trijeslovina odavna se koristio za zaustavljanje krvarenja i kao adstrigens.

Gotu kola, Centella asiatica - pripisuju joj se brojna djelovanja (antistresno, antianksiozno, antioksidacijsko, diuretičko, imunomodulatorno) i brojni učinci (potiče regeneraciju kože i zacjeljivanje rana, osigurava bolji metabolizam, revitalizira živce, poboljšava oksigenaciju tkiva i organa). Kliničkim studijama dokazano je svojstvo poticanja protoka krvi, poboljšanje cirkulacija krvi u mozgu i u nogama, te nedvojbena djelotvornost pri kroničnoj slabosti vena. Specifičan sastav gotu kole važan je za ostvarivanje venotoničnog učinka zbog kojeg se koristi u pripravcima za olakšavanje tegoba vaskularnog sustava. Ukupna triterpenska frakcija ekstrakta smanjuje sadržaj uronske kiseline i koncentraciju beta-glukuronidaze, beta N-acetilglukozaminidaze i arilsulfataze u vezivnom tkivu i staničnoj stijenci krvnih žila, čime neposredno utječe na sprječavanje procesa nastanka venskih varikoziteta, odnosno na smanjenje tegoba kod varikoza koje već postoje. Zelen gotu kole primjenjuje se izvana u obliku gotovih pripravaka (mast, tinktura) ili u obliku pripravaka za peroralnu uporabu. U terapijske svrhe upotrebljava se ekstrakt gotu kole koji je standardiziran na udio aziatikozida (10%).

Vinova loza, Vitis vinifera - List vinove loze sadrži veliki broj biološki aktivnih tvari. Njegovi pozitivni učinci povezuju se s bioaktivnim polifenolnim spojevima (fenolne kiseline i njihovi derivati, antocijani, flavan-3-oli, tanini (proantocijanidini) koji pojačavaju tonus vena i kapilara, jačaju njihove stijenke i reguliraju permeabilnost. Imaju izraženo antioksidativno djelovanje. Prema francuskoj farmakopeji, suhi list mora sadržavati najmanje 4% ukupnih polifenola i 0,2% antocijanina. Preporučena doza ovisi o koncentraciji polifenolnih spojeva u ekstraktu.

Divlji kesten, Aesculus ippocastanum - zbog  svog snažnog antiedematoznog i venotonizirajućeg djelovanja divlji kesten jedna je od najčešće korištenih biljaka za olakšavanje tegoba izazvanih poremećajima venske cirkulacije. Kod problema s venama pomaže kod kronične venske insuficijencije, odnosno otežalih nogu, svrbeža kože iznad proširenih vena, osjećaja napetosti u nogama, te kod bolova i upala proširenih vena. Aktivne tvari divljeg kestena pomažu i kod smanjenja filtracije bjelančevina, elektrolita i vode u izvanžilne prostore, te djeluje i kao diuretik. Takvo antiedemično djelovanje temelji se na sporom razlaganju kortikoidnih hormona. Plodovi divljeg kestena sadrže 3-6% escina sačinjenog od smjese triterpenskih saponina. I u smeđoj ovojnici ploda nalaze se također smjese tritepenskih saponina koji se nazivaju hipokastanozidi. Kao rezervne tvari u plodu nalaze se šećer, oko 35% škroba, oko 4-6% ulja koja se koriste za izradu sapuna, tanini, flavonski i kumarinski derivati kao i vitamin B1, C i K. Listovi i kora sadrže flavonske glikozide, naročito kvercetin, izokvercetin i kemferol. U njima se nalazi i oko 9% kumarinskih glikozida u obliku eskulina, skopolina i fraksina.

Kao lijek se koriste sjemenke koje sadrže escin - smjesu triterpenskih saponina. Osim toga sadrže i flavonoide, kumarine, sterole, masno ulje, vitamine i minerale. Escin djeluje antieksudativno i antiedematozno, povećava otpornost - fragilnost kapilara. Pojačava i opći metabolizam vena, osobito terminalnih žilica čiju prokrvljenost značajno povećava. Povisuje viskozitet i koloidno-osmotski tlak. Povisuje antitrombotsku aktivnost.

Escin je kao najvažniji sastojak, najviše istraživan. Budući da, za razliku od drugih saponina, nema hemolitičko djelovanje, može se koristiti i peroralno. Dokazana su njegova pozitivna djelovanja i pomoć u terapiji vena i kapilara donjih ekstremiteta. Naime, escin ima izraženo djelovanje na stijenke kapilara: normalizira vaskularnu permeabilnost, pojačava otpornost kapilara i reducira istjecanje tekućine kroz njihove stijenke. Djeluje i na smanjenje broja i promjera intracelularnih pora koje omogućavaju prolaz vode i u njoj otopljenih tvari kroz membranu. Brojnim in vitro i in vivo pokusima dokazana mu je i protuupalna aktivnost u početnoj fazi eksudativne inflamacije, te učinak povećanja tonusa vena. Dakle, smanjuje oštećenja kapilara, jača njihove stijenke i štiti od edema. Istraživanja su također pokazala da smanjuje nastanak i utjecaj enzima koji razlažu unutarnje stijenke kapilara, i to već nakon jedan do dva tjedna primjene.  

Većina gotovih pripravaka sadrži vodeno-alkoholni suhi ekstrakt sjemenki divljeg kestena. Pozitivni terapijski rezultati mogu se očekivati samo od proizvoda pouzdanog sastava i poznate koncentracije escina. Stoga je najsigurnije uzimati one koji sadrže ekstrakt standardiziran na udio escina, a to je obično oko 20%. Pripravci mogu biti u obliku gelova za topičku primjenu (obično sadrže oko 1% escina), kapsula, dražeja ili tableta. Lokalna se primjena preporučuje u prevenciji venske insuficijencije, kod oteklina zbog povreda i za uklanjanje modrica.

Bioflavonoidi - mnoga istraživanja flavonoida govore o njihovim mogućim ulogama u organizmu. Pokazano je da su brojni bioflavonoidi supstancije protuupalnog i izraženog antioksidativnog djelovanja važnog u sprječavaju oštećenja stanica slobodnim radikalima. Za sada je pouzdano dokazano da neki od njih mogu pozitivno utjecati na oštećenu funkciju kapilara i vena. Zbog tog su se svojstva flavonoidi naranče i rutin u starijoj literaturi ponekad ubrajali u tzv. vitamin P (permeabilnost). Bioflavonoidi su predmet intenzivnih istraživanja i kliničkih studija u kojima se navodi mogućnost njihovog antitrombotičkog svojstva, korisnog u liječenju flebitisa i drugih poremećaja zgrušavanja. Iz te skupine spojeva danas se u terapiji proširenih vena i hemoroida najviše upotrebljavaju rutin (rutozid) i hesperidin.

Rutin sadrže heljda (Fagopyrum esculentum Moench), rutvica (Ruta graveolens L.), cvijet crne bazge (Sambucus nigra L.) i neke druge biljke. Heljda je najznačajniji izvor za dobivanje rutina koji se koristi sam ili u kombinaciji s drugim tvarima kao dodatak prehrani. On pospješuje učvršćivanje stijenki kapilara i vena, povećanje njihove elastičnosti te sprječava i ublažava stvaranje popucalih kapilara na koži listova i bedara.

Hesperidin se nalazi u bijelom (albedo) sloju usplođa citrusa. U komercijalne svrhe najviše se ekstrahira iz nezrelih plodova posebne vrste malene naranče koja se uzgaja u Španjolskoj, Sjevernoj Africi i Kini. Iz hesperidina se dobiva i njegov djelomice hidrogenirani sintetski derivat diosmin koji se u lijekovima i ljekovitim pripravcima koristi u skupini vazoprotektora i ima znanstveno utemeljen mehanizam djelovanja. Diosmin pojačava tonus i smanjuje širinu vena, slabost venskih stijenki, te sprječava ili ublažava napredovanje kroničnih venskih bolesti. Potiče limfnu drenažu i smanjuje propusnost i lomljivost kapilara, pritom ih štiteći od oštećenja. U komercijalnim pripravcima diosmin uvijek sadržava 10% raznih drugih bioflavonoida, ponajviše hesperidina, a nikada ne postoji kao kemijski potpuno čista supstancija.

Eterična ulja

Za olakšavanje tegoba uzrokovanih poremećajima venske cirkulacije koristi se i više vrsta eteričnih ulja. Odabiru se prema specifičnim svojstvima, a najbolji se učinci postižu miješanjem nekoliko eteričnih ulja te sinergističkim djelovanjem njihovih sastavnica. Mogu se spravljati kao mješavine eteričnih ulja u biljnim uljima ili gelovima, ili se dodavati pripravcima koji sadrže biljne ekstrakte. U uljnim mješavinama izabiru se eterična ulja koja djeluju kao: venotonici, limfotonici, spazmolitici, analgetici. Najčešči izbor su eterična ulja: čempresa (Cupressus sempervirens L.), tršlje (Pistacia lentiscus L.), virđinijskog cedra (Juniperus virginiana L.), limuna (Citrus limon (L.) Burm.) i smilja (Helichrysum italicum L.).

Uz dobru prevenciju, edukaciju bolesnika i samopomoć mogu se postići dobri rezultati u liječenju kronične venske insuficijencije, bolest se može zadržati pod kontrolom te dugo očuvati radna sposobnost i odgovarajuća kvaliteta pacijentovog života.

Literatura:

I. Buhač, mag.pharm.: Vene i venska cirkulacija, inPharma 7, 2010                                    mr.sc. Lea Pollak, dipl.ing: Divlji kesten, inPharma 7, 2010                                                    mr.sc. Jasminka Papić, dipl.ing.: Biljke kao pomoć kod poremećaja venske cirkulacije, inPharma 13, 2011                                                                                                                                              dr.sc. Antica Soldo Belić, dr.med.: Tegobe bolesnika s proširenim venama, inPharma 19, 2012


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner