Prirodna pomoć kardiovaskularnom sustavu

Bolesti srca i krvnih žila desetljećima su glavni javnozdravstveni problem u svijetu, Europi, pa tako i u našoj zemlji gdje su glavni uzročnik smrtnosti. Unatoč javnozdravstvenim akcijama i nacionalnim strategijama o promjeni prehrane (poput one o smanjenju prehrambenog unosa soli) brojnih javnih poziva na redovitu tjelesnu aktivnost, većina smrtnosti u Hrvatskoj i dalje je uzrokovana bolestima srca i krvnih žila. U pozadini većine tih bolesti leži ateroskleroza, tiha proupalna bolest koja rezultira oslabljelom funkcionalnošću i elastičnošću velikih krvnih žila (arterija). Koronarna ishemijska bolest srca i cerebrovaskularni inzulti ostaju najčešće smrtnosne posljedice te epidemije suvremenog društva.

Bez obzira je li kombinirana ili izolirana, dislipidemija (hipertrigliceridemija i/li hiperkolesterolemija) izrazito je rizičan čimbenik za nastanak angiopatije, ateroskleroze i smrtnosti kao rezultat konačne uznapredovale bolesti srčanožilnog sustava. Uz dislipidemiju, uznapredovala i kontinuirano neliječena hipertenzija još je značajniji rizičan čimbenik za nepovoljan ishod srčanožilnih bolesti. Visokorizičnim čimbenicima za nastanak koronarne bolesti srca smatraju se oksidacija lipoproteina niske gustoće (LDL), sklonost stvaranju tromba (ugrušaka),  inzulinska rezistencija i homocisteinemija. Homocisteinemija je stanje povišene koncentracije homocisteina, koje pridonosi stvaranju plaka i oštećenju endotela krvnih žila, pa se o tom stanju sve više govori u stručnim krugovima.

Ciljana promjena načina života za prevenciju i terapiju bolesti srca i krvnih žila podrazumijeva:

- regulaciju tjelesne težine

- prestanak pušenja

- ciljanu promjenu prehrane uz unos hrane s antiinflamatornim i  kardioprotektivnim svojstvima

- redovitu prilagođenu tjelesnu aktivnost

- smanjenje ili lišavanje emotivnog stresa.

 U modifikaciji i smanjenju rizičnih čimbenika razvoja primarnih ili sekundarnih komplikacija, OTC dodaci prehrani mogu biti vrlo korisni. S obzirom na njihovu različitu primjenu, ciljano područje, mehanizme djelovanja i dozu, donosimo pregled osnovnih i najpoznatijih dodataka prehrani za prevenciju i adjuvantnu terapiju bolesti srca i krvnih žila.

Omega-3 masne kiseline

Omega-3 masne kiseline zasigurno su najproučavaniji dodaci prehrani u prevenciji i terapiji kardiovaskularnih bolesti. Njihova izuzetna biološka i farmakološka vrijednost očituje se u sljedećem djelovanju:

• redukciji krvnog tlaka                                                                                                 
• sprječavanju agregacije trombocita (zgrušavanja)                                                                    
• antiaritmijskom djelovanju                                                                                          
• vazodilatacijskom djelovanju                                                                                                     
• protuupalnom učinku                                                                                                 
• citoprotektivnom učinku                                                                                            
• antidislipidemijskom djelovanju -> redukciji koncentracije triglicerida i LDL-kolesterola 
• usporavanju nastanka aterosklerotskog plaka (redukciji pro-aterogenih citokina i trombocitnog faktora rasta).

Pod pojmom esencijalna, zapravo podrazumijevamo α-linolensku omega-3 masnu kiselinu, dok su dugolančane omega-3 masne kiseline EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokosaheksaenska kiselina) uvjetno esencijalne omega-3 masne kiseline. Činjenica koja dovoljno govori o afirmaciji omega-3 masnih kiselina je podatak da su one registrirane i kao lijek (uglavnom u obliku etilnih estera) i kao takve uglavnom se primjenjuju prema indikaciji liječnika. No, valja reći da je većina omega-3 masnih kiselina prisutnih na tržištu, ipak registrirana kao dodatak prehrani, i to da su uglavnom iz supstrata ribljeg ulja u kemijskom pojavnom obliku triglicerida. Osim ribljeg ulja, na tržištu je u novije vrijeme prisutno i ulje antarktičkih Krill račića (Euphausia superba) čije su glavne posebnosti fosfolipidna struktura i niža koncentracija aktivne EPA i DHA omega-3, uz obećavajuću dobru raspoloživost takvog oblika. Od biljnih izvora govorimo uglavnom o ulju iz sjemenki lana, koje sadrži isključivo ALA (alfa-linolensku kiselinu). No, zbog ograničene metaboličke konverzije (i potrebne elongacije) značajno se manje koristi u službenoj terapiji i preporukama.

U prilog koristi primjene omega-3 masnih kiselina govori golem broj provedenih epidemioloških i kliničkih studija s različitim dizajnom ispitivanja, no većina ih se vrlo afirmativno izrazila o samoj primjeni omega-3 masnih kiselina. U mnoštvu publikacija istraživani su mehanizmi odgovorni za takav učinak omega-3 masnih kiselina, u čijoj je pozadini većinom interferencija s metabolizmom eikosanoida. EPA i DHA kao i ostale masne kiseline, formiraju dio stanične membrane, zamjenjujući druge većinom nezasićene masne kiseline, čime moduliraju staničnu funkciju. U nekim se studijama spominje i mehanizam  inhibicije HMG-CoA reduktaze što ih posljedično čini odličnim saveznikom u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti. Poseban se benefit ostvaruje kombinacijom PUFA i statina kod pacijenata s dijagnosticiranom hiperlipidemijom.

EPA i DHA imaju slabe nuspojave, no ipak treba imati na umu odnos doze i učinka, te paralelnu farmakoterapiju. Pritom, kod primjene omega-3 masnih kiselina valja biti na oprezu u pogledu potencijalno aditivnog djelovanja lijeka. Pogodne su za primjenu u prevenciji i terapiji kardiovaskularnih bolesti u svim dobnim skupinama i tijekom dužeg vremenskog perioda. To je vidljivo i iz nadaleko poznate činjenice da primjerice Eskimi konzumiraju značajne količine plave masne ribe bogate EPA i DHA, a nije poznato ni zabilježno da pate od bilo kakve vrste nuspojava i poremećaja. No, pri interpretaciji valja imati na umu različite okolišne i genetske čimbenike.

Uobičajene doze u dodacima prehrani iznose 180 mg EPA i 120 mg DHA u 1.000 mg ribljeg ulja. No, iako se na većini pakiranja dodataka prehrani iz praktičnih i komercijalnih razloga kao svakodnevna doza navodi 1 kapsula te koncentracije, učinkovita doza može biti znatno viša.

Tako npr. American Heart Association, American College of Cardiology i  European Society for Cardiology za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, terapiju nakon infarta miokarda i prevenciju od iznenadnog zastoja srca uglavnom spominju dozu od 1g/dan EPA i DHA.  Francuska agencija AFFSA kao i američka Academy of Nutrition and Dietetics (nekada American Dietetics Association)preporučuju zdravoj populaciji dozu od 500 mg EPA+DHA.

Važno je istaknuti da je EFSA odobrila zdravstvene tvrdnje o pozitivnom učinku EPA i DHA na smanjenje krvnog tlaka, pod uvjetom da je primjenjena doza 3.000 mg EPA+ DHA. Isto tako, ako je unos DHA 2.000 mg, tada EFSA odobrava tvrdnju o pozitivnom učinku na smanjenje koncentracije triglicerida u krvi.

Apsolutan imperativ kod dodataka prehrani s omega-3 masnim kiselinama je primjena onih sigurnih, u kojima je riblje ulje provjereno u dozvoljenim intervalima nepoželjnih organskih kontaminata poput PCB-a i žive.

Koenzim Q10

Koenzim Q10 (CoQ10) vrlo je važan liposolubilan antioksidans koji je nerijetko nepravedno zaboravljen u kontekstu dijetoterapije, farmakoterapije i primjene dodataka prehrani. Taj koenzim prirodno je prisutan u organizmu, a najveće koncentracije su zabilježene u tkivima s najvećom stopom metaboličkih i energetskih procesa: u srcu, jetri, bubrezima i gušterači. Mnoge terapijske značajke i povoljni učinci primjene CoQ10 proizlaze iz njegove osnovne metaboličke funkcije:  uz snažno antioksidativno djelovanje, on je kofaktor u oksidativnoj fosforilaciji i time neizostavan pri produkciji stanične energije (ATP).

Do nedostatka endogenog izvora CoQ10 dolazi uslijed otežane biosinteze CoQ10 uzrokovane teškim metaboličkim poremećajem, nedovoljnim unosom CoQ10 hranom (egzogeni izvor - meso, riba) ili povećanim zahtjevima, a time i povećanom potrošnjom CoQ10 u organizmu. Simptomi deficita CoQ10 uključuju razne sustavne poremećaje i bolesti kardiovaskularnog sustava: aterosklerozu, kongestivni zastoj srca, hipertenziju te kardiomiopatiju. To su ujedno i neki od najčešćih uzroka hospitalizacije, morbiditeta i mortaliteta kod starijih pojedinaca, što se podudara s važnim podatkom da se koncentracija CoQ10 smanjuje s godinama. CoQ10 jedan od najvažnijih lipidnih antioksidansa koji prevenira produkciju slobodnih radikala i rizične modifikacije proteina, lipida i DNA.

Mehanizam djelovanja CoQ10 u prevenciji i terapiji kardiovaskularnih oboljenja očituje se prevencijom oksidativnih oštećenja lipoproteina niske gustoće, povećanom sintezom ATP-a i redukcijom slobodnih radikala te protektivnim djelovanjem na membrane. Najveći napredak uočen je kod pojedinaca s najvećom deficijencijom CoQ10. Lijekovi iz skupine statina i β-blokatora uzrokuju supresiju sinteze endogenog CoQ10, inhibirajući metabolički put mevalonata i potrebnih enzima. Riječ je o inhibitorima HMG-CoA reduktaze - atorvastatinu, cerivstatinu, fluvastatinu, lovastatinu, pravastatinu i simvastatinu.

Nedostatak CoQ10 detektira se putem testa za aktivnost sukcinat dehidrogenaze - CoQ10 ili mjerenjem koncentracije serumskog CoQ10. Većina ljudi uravnoteženom prehranom održava dovoljne količine CoQ10. No, u posebnim kardiovaskularnim stanjima te s većom životnom dobi, dolazi i do deficita CoQ10, pa je potrebna ciljana suplementacija u kombinaciji s vitaminima i mineralima (Mg) koji omogućuju biosintezu CoQ10. U stanju deficita, suplementacija CoQ10 povećava enedogene razine u tkivima i omogućava njegovu aktivnost, ne utječući pritom na učinkovitost lijekova (npr. sposobnost simvastatina za snižavanje kolesterola). U prilog suplementaciji CoQ10 govori i činjenica o visokoj podnošljivosti i dostupnosti tog ubikvinona.

Uobičajene preventivne svakodnevne doze su 30-100 mg, no u mnogim su studijama korištene i značajno veće doze i iznad 300 mg.  U jednoj je studiji primjenjivana doza od 150 mg tijekom 7 dana s ciljem kardioprotektivnog učinka uoči operacije bypassa srca, a kod angine doza od 60 mg.

Biljni steroli i stanoli

Nacionalni obrazovni programa o kolesterolu u SAD-u i Američko udruženje za srce  preporučuju primjena biljnih sterola u svrhu snižavanja kolesterola, a zdravstvenu tvrdnju odobrila je EFSA. Hipokolesterolemijsko djelovanje biljnih sterola primjećeno je još 1950-ih, a 1980-ih hrana se obogaćivala biljnim sterolima i stanolima. U većini zemalja postoje i legislativne uredbe koje uključuju mogućnost korištenja zdravstvenih tvrdnji na proizvodima koji sadrže biljne sterole ili stanole. Proizvodima se prvenstveno dodaju stanoli zbog dokaza da imaju veći učinak na snižavanje kolesterola, a i količina apsorbirana iz crijeva je neznatna.

Za više od 40 identificiranih biljnih sterola - fitosterola, najpoznatiji i u najvećoj mjeri zastupljeni su β-sitosterol, kampesterol, stigmasterol, a strukturno su vrlo slični kolesterolu. Stanoli su pak zasićeni steroli, odnosno u strukturi nemaju dvostrukih veza u sterolskom prstenu. Manje su zastupljeni u prirodi u odnosu na sterole, a dobivaju se upravo hidrogenacijom sterola.

Mehanizam djelovanja uključuje redukciju apsorpcije kolesterola u crijevima, kroz kompeticiju na isto ograničeno mjesto i receptore odgovorne za apsorpciju, bilo da je riječ o egzogenom (unešenog hranom) ili endogenom (ekskrecijom iz žuči) izvoru kolesterola. Teoretski, biljni steroli i stanoli potencijalno bi mogli iskazivati proaterogena svojstva, no do aterogeneze ne dolazi zbog vrlo male konačne apsorpcije u crijevima, izraženo sa 5% kod β-sitosterola, 15% kod kampesterola i manje od 1% kod stanola.

Najznačajniji „minus“ u primjeni biljnih sterola je njihova sposobnost da smanje apsorpciju nekih vitamina topivih u mastima. Budući da ti vitamini sprječavaju oksidaciju LDL-kolesterola, a biljni steroli i stanoli smanjuju njegovu koncentraciju, važno je voditi računa o optimizaciji vitaminskog statusa kroz prehrambeni unos ili unos dodataka prehrani.

Povezanost doze i učinka primjetna je i mjerljiva sve od 1,5 g na dan, do doze od 2,4 grama biljnih sterola i stanola.  Kod doza većih od 3 g na dan nije uočena dodatna redukcija LDL-kolesterola.

Razlog zašto se steroli rjeđe pojavljuju u formulacijama dodataka prehrani u kapsuliranom obliku, a više u obogaćenoj hrani, leži u njihovoj slaboj topljivosti i slaboj disperzivnosti u crijevu, što je ograničavajući faktor sposobnosti redukcije apsorpcije kolesterola.

Fermentirana crvena riža

Fermentirana crvena riža je proizvod dobiven fermentacijom riže uz djelovanje crvenog kvasca Monascus purpureus. Rezultat te biotehnološke transformacije je sinteza monakolina K, kemijskog spoja koji je kemijskom strukturom identičan lovastatinu i mevinolinu, potentnim inhibitorima enzima HMG-Co-reduktaze. Uz monakolin K, fermentirana crvena riža sadrži i ostale aktivne sastojke za koje se nagađa da bi mogli pridonjeti kontroli razine kolesterola u krvi, iako još nije jasno kojim mehanizmom. Ne čudi stoga da je mnogo studija provedeno upravo s fokusom na takvu primjenu u kontroli dislipidemije, a time i koronarne bolesti srca te ostalih kardiovaskularnih bolesti.

Rezultati upućuju na značajan učinak na sniženje LDL i ukupnog kolesterola, u mjeri od 10-33%. U usporedbi sa statinima, neke su studije pokazale da fermentirana crvena riža ima istu učinkovitost kao i statini, bilo da su monokoncentrirani ili pak u formulaciji s drugim suplementima. U uvjetima dobre proizvođačke prakse i standardiziranog proizvoda, fermentirana crvena riža mogla bi se koristiti kao siguran i učinkovit terapijski suplement pri terapiji stanja dislipidemije i prevencije kardiovaskularnih oboljenja, posebice kod pacijenata kojima je kontraindicirana statinska terapija. Dodatna prednost ekstrakta fermentirane crvene riže je što ona sadrži i značajne količine antioksidansa fenolne strukture (engl. total phenolic content) sa snažnom antioksidativnom aktivnošću, čime bi dodatno mogla pridonjeti zdravlju kardiovaskularnog sustava.

EFSA preporučila i odobrila koncentraciju od 10 mg monakolina K kao korisnu pri redukciji povišenih koncentracija kolesterola.

Češnjak

Pripravci češnjaka tradicionalno su korišteni fitoterapeutik, no suvremenim znanstvenim spoznajama i tehnološkim dostignućima, našao je mjesto i u dodacima prehrani. Prije svega se tu misli na one dodatke prehrani koji su standardizirani na glavnu aktivnu tvar alicin. Uz alicin, u ekstraktu češnjaka pronađeni su i ostali organosumporni spojevi. Najčešće se koristi u prevenciji i terapiji kardiovaskularnih bolesti te primarnih kardiovaskularnih poremećaja i bolesti: kod indikacije povišenog krvnog tlaka (hipertenzije) gdje dovodi do blagog smanjenja (<10 mmHg), antitrombotskoj terapiji (ihibira agregaciju trombocita) te poboljšava fibrinolitičku aktivnost čime značajno pridonosi zdravlju kardiovaskularnog sustava.

Mnoge su znanstvene studije ispitivale učinak češnjaka per os na koncentraciju lipida u serumu. Taj se učinak pripisuje mehanizmu inhibicije HMG-CoA reduktaze i ostalih enzima te kroz smanjenje oksidativnih promjena lipoproteina. Stoga se preporuča pri terapiji hiperlipidemije i promjena na krvnim žilama tijekom starenja (prvenstveno ateroskleroze), jer smanjuje vrijednosti ukupnog kolesterola, LDL-kolesterola i triglicerida. Primjenom 7,2 g ekstrakta češnjaka može doći do blagog učinka na smanjenje krvnog tlaka (5,5% smanjenje sistoličkog krvnog tlaka). Kao dodatak prehrani siguran je za primjenu u preporučenim dozama, no uz navedeno, isto tako valja imati na umu kontraindikacije kod pacijenata s poremećajem funkcije štitnjače, poremećajem zgrušavanja krvi i kod pacijenata na terapiji antikoagulansima. Oprez je potreban, a upotreba kontraindicirana kod primjene ekstrakta Ginko biloba, hipolipemika i antihipertenziva.

U terapiji hiperlipidemije, periferne vaskularne bolesti i hipertenzije, preporuča se doza od 600-1.200 mg/dan dehidriranog praha češnjaka standardiziranog udjela alicina od 1,3%, količine podijeljene u 3 doze, dok se kod težih stanja hipertenzije preporuča doza od 2.400 mg/dan (odjednom).

Proteini soje

Brojne su intervencijske studije istraživale učinak sojinih izoflavona na kardiovaskularno zdravlje, naglašavajući reducirajući potencijal na koncentraciju kolesterola. Tako se smatralo da bi izoflavoni soje mogli imati korisnu ulogu u prevenciji koronarnih srčanih bolesti, pa je u Americi krajem 20. stoljeća omogućeno korištenje tvrdnje da 25 g proteina soje na dan uz pravilnu prehranu s niskim udjelom kolesterola i zasićenih masti smanjuje rizik od bolesti srca. Ta se tvrdnja nije održala, niti je dozvoljena u Europi, a točan mehanizam kao ni odgovarajući medijatori, nisu razjašnjeni. Eksperimentalnim je studijama pokazano da u odnosu na proteine životinjskog podrijetla, proteini soje mogu poboljšati razinu lipida u plazmi te smanjiti aterosklerozu. Mogući odgovor mogao bi biti da takav učinak omogućava upravo sinergija svih sastojaka sojinog zrna: izoflavona, proteina i povoljnog lipidnog profila. α-podjedinica 7S frakcije glavnog skladišnog proteina u zrnu soje β-konglicinin, može regulirati LDL-receptore u jetri i inhibirati aterosklerozu na eksperimentalnom animalnom modelu.

Beta-glukan

 Beta-glukan je polisaharid specifične konformacije, koji je daleko poznatiji kao potencijalni imunomodulator nego kao potencijalni hipolipemik. Izoliran je iz stanične stijenke pekarskog kvasca Saccharomyces cerevisiae ili iz različitih gljiva. No, za razliku od aktiviranog beta-1,3-1,6-D-glukana, 1,3-1,4-D glukan izoliran iz stanične stijenke zobi i ječma pokazuje povoljan učinak na razinu kolesterola u krvi, a ishodišno i na rizik od kardiovaskularnih bolesti. EFSA je 2010.  odobrila zdravstvenu tvrdnju da betaglukani iz zobi smanjuju koncentracije kolesterola u krvi, s ciljem smanjenog rizika od koronarne bolesti srca. Preduvjet za takav učinak je primjena svakodnevne doze od minimalno 3 g beta-glukana.  Kao mehanizam djelovanja na sniženje razine kolesterola smatra se sprječavanje reapsorpcije žučnih soli i konačno smanjenje sinteze kolesterola u jetri.

Arginin

Arginin je semiesencijalna aminokiselina bez koje je nemoguća sinteza dušičnog oksida, važnog vazodilatatora potrebnog za homeostazu krvožilnog sustava, odnosno za normotenziju. Bez L-arginina nisu ni moguće opuštanje krvnih žila niti regulacija krvnog tlaka. Sintetaza dušičnog oksida izuzetno je važan enzim u endotelu krvnih žila koji katalizira složenu oksidaciju, tj. prijenos elektrona s L-arginina kako bi se sintetizirao dušični oksid i L-citrulin. Studije su provedene s L-argininom s ciljem utvrđivanja potencijalne koristi na kardiovaskularno zdravlje pacijenata s koronarnom bolesti i anginom pectoris. Zanimljive zaključke primjene kod trudnice s preeklampsijom pokazale su rane studije, no takva eventualna primjena treba biti u kliničkim uvjetima. U nekim studijama primijećeno je blago poboljšanje vaskularnih funkcija, dok su studije na pacijentima s kroničnim zatajenjem srca kao i infarktom miokarda rezultirale mješovitim rezultatima. Unatoč zabilježenim brojnim dodacima prehrani koji u formulaciji sadrže L-arginin, za konkretnije zaključke ipak su potrebne veće studije s određenijim zaključcima.

Artičoka

Fitoterapijska primjena ekstrakta lista artičoke (Cynara scolymus) smatra se potvrđenom i korisnom adjuvatnom terapijom pri blagoj i umjerenoj dislipidemiji. Ekstrakt artičoke, a ponajviše tvari cinarin i luteolin, pridonose povoljnom antidislipidemijskom učinku. Pritom se smatra da ipak luteolin djeluje inhibitorno na sintezu kolesterola, dok bi cinarin i klorogenične kiseline mogle imati stimulativan učinak na lučenje žuči.  U nekim in vitro studijama sve su potencijalno aktivne tvari iz ekstrakta lista artičoke (luteolin, cinarin i cinarozid) iskazale povoljan učinak na vaskularnu funkciju. U usporedbi s drugim dodacima prehrani i antihiperkolestolemijskim lijekovima, artičoka ne djeluje mehanizmom smanjenja stope sinteze kolesterola, nego povećava njegovu razgradnju. Primjena ekstrakta lista artičoke kontraindicirana je kod pacijenata s opstrukcijom žučovoda.

Niacin

Niacin je poznat i kao sastavni dio vitamina B3 (niacinamid) te je esencijalan u metabolizmu ugljikohidrata i masti. Kada se primjenjuje u ciljano terapijskim dozama, važan je vazodilatator, te hipolipemik, uz povoljan učinak na koncentraciju HDL kolesterola. Posebno se korisnim čini pri uspostavljanju ravnoteže tzv. osi trigliceridi/HDL. Niacin značajno povisuje HLD-kolesterol do 30%, omogućavajući kardioprotektivan učinak. Takav je pozitivan učinak, čini se, ipak ugrožen potencijalnim djelovanjem niacina na značajno povišenje vrijednosti homocisteina. Učinkovite svakodnevne doze su od 500-2.000 mg, no takve terapijske doze moraju biti pod nadzorom liječnika i ljekarnika.

Magnezij

Magnezij je jedna od najvažnijih mineralnih tvari. Sudjeluje u više od 300 biokemijskih reakcija u organizmu, neophodan je za održavanje funkcije mišića i živaca, za podršku imunosnom sustavu, regulaciju glukoze u krvi, energetskom metabolizmu te metabolizmu ugljikohidrata i sintezi proteina. No ipak, najprepoznatljiviji i možda najvažniji učinak magnezij iskazuje na kardiovaskularni sustav. Naime, magnezij je esencijalan pri stabilizaciji krvnog tlaka i održavanju normalne električne aktivnosti, tj. ritma srca, vrijednosti kolesterola u referentnom intervalu, čime značajno utječe na status i homeostazu kardiovaskularnog sustava.

Kod zdravih osoba, homeostazu magnezija moguće je održati pravilnim unosom hrane i tekućine. Studije upućuju na to da starije osobe hranom unos relativno niže količine magnezija, a valja istaknuti i da je kod sportaša (i profesionalaca i rekreativaca) magnezij kritičan mikroelement. Kako napreduje trošenje rezervi magnezija, znakovi ozbiljnog deficita uključuju i nizak status kalcija, kalija, retenciju natrija, smanjenu sekreciju paratiroidnog hormona, gubitak apetita, pojavu mučnine, neurološke i mišićne simptome (tremor, grčevi) te promjene raspoloženja.

Izuzetno je bitno, a možda nedovoljno poznato, da se magnezij smatra esencijalnom mineralnom tvari u održavanju homeostaze kalija, natrija i kalcija. Takva ovisnost najviše dolazi do izražaja pri stanju hipokalemije, koje predstavlja  i najučestaliji disbalans elektrolita u kliničkoj medicini. Hipokalemija direktno utječe i na kardiovaskularni status, na gubitak i deficijenciju ostalih važnih iona u organizmu. Procjenjuje se da više od 50% klinički značajne hipokalemije prati i deficijencija Mg. Stanje hipomagnezemije je reverzibilno, a mehanizmom smanjenja intracelularne koncentracije magnezija dolazi i do povećane ekskrecije kalija. Oba kationa imaju presudnu ulogu u stabilizaciji stanične membrane i smanjenju njezine propusnosti, te deficit magnezija ili kalija ima veliki značaj. Prepoznavanjem, praćenjem i ranim tretiranjem deficita Mg ciljano se djeluje na efektivnu terapiju i prevenciju komplikacija uzrokovanih hipokalemijom.

Preporučeni dnevni unos magnezija iznosi 375 mg. U održavanju statusa magnezija, imperativ i dalje ostaje pravilan unos namirnica bogatih tom mineralnom tvari. No, u mnogim situacijama kada nije moguće optimizirati unos prehranom, ili kad je potrebna terapijska intervencija, valja imati na umu značajne koristi suplementacije magnezijem. U istraživanjima se velika pozornost pridala pronalaženju oblika suplementa koji će imati najbolju moć apsorpcije u organizmu u ovisnosti o svojstvu topljivosti same magnezijeve soli u vodi. Organske soli magnezija pokazuju bolja farmakokinetička svojstva od anorganskih, pri čemu se magnezijev citrat iskazao kao najučinkovitiji u smislu bioraspoloživosti.

Literatura:

1. Gebauer, S.K., Psota, T.L., Harris, W.S., Kris-Etherton, P.M. n-3 Fatty acid dietary recommendations and food sources to achieve essentiality and cardiovascular benefits, The American Journal of Clinical Nutrition.
2. Breslow, J.M. n-3 Fatty acids and cardiovascular disease, The American Journal of Clinical Nutrition.
3. Kromhout, D., Giltay, E.J.,. Geleijnse, J.M.n–3 Fatty Acids and Cardiovascular Events after Myocardial Infarction, N Engl J Med 2010;363:2015­26.
4. Hooper L, Thompson RL, Harrison RA, Summerbell CD, Ness AR, Moore HJ, et al. Risks and benefits of omega 3 fats for mortality, cardiovascular disease, and cancer: systematic review. Br Med J 2006;332:752-60.
5. Harris WS. Extending the cardiovascular benefits of omega-3 Fatty acids. Curr Atheroscler Rep 2005;7:375-80.
6. O´Keefe JH jr, Abuissa H, Sastre A, Steinhaus DM, Harris WS. Effects of omega-3 fatty acids on resting heart rate, heart rate recovery after exercise, and heart rate variability in men with healed myocardial infarctions and depressed ejections fractions. Am J Cardiol 2006;97:1127-30 .
7. Garlic (Allium sativum L.), Natural Standard, Professsional Monograph.
8. Atkin M, Laight  D, Cummings MH.The effects of garlic extract upon endothelial function, vascular inflammation, oxidative stress and insulin resistance in adults with type 2 diabetes at high cardiovascular risk. A pilot double blind randomized placebo controlled trial. J Diabetes Complications. 2016
9. Wester PO. “Magnesium.” Am J Clin Nutr. 1987;45:1305-12.
10. Saris NE et al. “Magnesium: an update on physiological, clinical, and analytical aspects.” Clinica Chimica Acta. 2000;294:1-26.
11. Rude RK. “Magnesium deficiency: A cause of heterogeneous disease in humans.” J Bone Miner Res. 1998;13:749-58.
12. Vormann J. “Magnesium: nutrition and metabolism.” Mol Aspects Med. 2003:24:27-37.
13. Ceremuzynski L et al. “Hypomagnesemia in heart failure with ventricular arrhythmias. Beneficial effects of magnesium supplementation.” J Intern Med. 2000;247:78-86
14. Saini, R., Coenzyme Q10: The essential nutrient Implantology, J Pharm Bioallied Sci. 2011.3(3): 466–467.
15. Coenzyme Q10, Natural Standard, Professional Monograph
16. Weiwen Chai, Robert V. Cooney, Adrian A. Franke, Yurii B. Shvetsov, Christian P. Caberto, Lynne R. Wilkens, Loïc Le Marchand, Brian E. Henderson, Laurence N. Kolonel, and Marc T. Goodman^.Plasma Coenzyme Q10 levels and Postmenopausal Breast Cancer Risk: The Multiethnic Cohort Study. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev . 2010 ; 19(9): 2351–2356.
17. Stefano Gonnelli, MD, Carla Caffarelli, MD, PhD, Kostantinos Stolakis, MD, Claudia Cuda, Nicola Giordano, MD, Ranuccio Nuti, MD Efficacy and Tolerability of a Nutraceutical Combination (Red Yeast Rice, Policosanols, and Berberine) in Patients with Low-Moderate Risk Hypercholesterolemia: A Double-Blind, Placebo-Controlled Study, Current Therapeutic Research, Volume 77, 2015. 1-6.
18. Caron MF, White CM. Evaluation of the antihyperlipidemic properties of dietary supplements. Pharmacotherapy. 2001 (4):481-7.
19. Angela Cooper, Norma O’Flynn, Risk assessment and lipid modification for primary and secondary prevention of cardiovascular disease: summary of NICE guidance, National Collaborating Centre for Primary Care, Royal College of General Practitioners, London.
20. Rabar, S.,Harker, M., O’Flynn , M.,Swierzbicki, A.Lipidmodificationandcardiovascularriskassessment fortheprimaryandsecondarypreventionof cardiovasculardisease:summaryofupdated NICE guidance, NationalClinicalGuidelineCentre,RoyalCollegeofPhysicians,London, UK; Guy’sandStThomas’Hospitals,London,UK.
21. Jones PHJ, Howell T, MacDougall DE, Feng JY, Parsons W. Short-term administration of tall oil phytosterols improves plasma lipid profiles in subjectswithdifferentcholesterollevels. Metabolism 1998;47:751-6.
22. Best MM, Duncan CH, Van Loon EJ, Wathen JD. Lowering of serum cholesterol by the administration of a plant sterol. Circulation 1954;10:201-6.
23. JonesPJH,MacDougallDE,NtaniosF,VanstoneCA.Dietaryphytosterols as cholesterol-lowering agents in humans. Can J Physiol Pharmacol 1997;75:217-27.
24. LeesAM,MokHYI,LeesRS,McCluskeyMA,GrundySM.Plantsterolsas cholesterol-lowering agents:clinical trials in patients with hypercholesterolemiaandstudiesofsterolbalance.Atherosclerosis 1977;28:325-38.
25. Artichoke, Natural Standard, Professional Monograph