Anemija

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Melita Petrović, mag.pharm.

Simptom koji se ne smije zanemariti     

 
Anemija

Uobičajenim nazivom slabokrvnost nazivamo anemiju - pojavu smanjenog broja eritrocita, te smanjene količine hemoglobina u eritrocitima. Anemija sama po sebi nije bolest nego stanje koje upućuje da nešto s organizmom nije u redu.

Eritrociti – crvene krvne stanice, najbrojnije su stanice u krvi. Ispunjene su hemoglobinom koji se sastoji od bjelančevine globina i željeza, a glavna mu je funkcija prijenos kisika u tkiva i organe. Nedostatak kisika u tkivima uzrokuje različita stanja koja prepoznajemo kao simptome anemije - umor, glavobolja, pospanost, nedostatak koncentracije, osjećaj nedostatka zraka, a javljaju se i tipični znakovi - bljedoća kože, hladni udovi, tahikardija, šum srca... Simptomi anemije ovise o dobi bolesnika, općem stanju i brzini nastanka anemije. Skupine koje su najviše izložene riziku od nastanka anemije su mala djeca (do 3 godine), trudnice, stariji bolesnici, naročito ako boluju od neke kronične bolesti, te bolesnici operiranog želuca i alkoholičari.

Vrste anemije

Prema uzroku nastanka, anemije se dijele na hemolitičku – koja nastaje zbog pojačane razgradnje eritrocita, zatim na onu koja je nastala uslijed gubitka krvi, te onu kojoj je uzrok poremećena, tj. oslabljena funkcija koštane srži.

Klasificiraju se i po veličini i obliku eritrocita, po čemu se dijele na mikrocitnu i makrocitnu anemiju. Kod mikrocitne anemije eritrociti su manji nego inače. Ta vrsta anemije uzrokovana je nedostatkom željeza u prehrani (pogreške u prehrani, gladovanje), nedostatnom apsorpcijom željeza iz probavnog trakta (operativni zahvati), povećanim potrebama (trudnoća, rast) ili povećanim gubitkom željeza iz tijela (krvarenje iz probavnog trakta, menstruacije). Osim nedostatka željeza, mikrocitnu anemiju mogu uzrokovati i genetske pogreške u sintezi hemoglobina. Makrocitna anemija (naziva se i megaloblastična)  karakterizirana je povećanim volumenom eritrocita, a nastaje zbog manjka folne kiseline i/ili cijanokobalamina (vitamina B12) do kojega može doći zbog nedovoljnog unosa hranom (vegetarijanska prehrana) ili zbog promjena želučane sluznice čija je posljedica nedovoljna apsorpcija vitamina B12. Od brojnih oblika anemije najčešća je ona uzrokovana manjkom željeza u organizmu – sideropenična anemija.

Kod sumnje na anemiju važno je otkriti uzrok i tip anemije kako bi se odabrao primjeren način liječenja. 

 

Laboratorijski nalazi - postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja na osnovu kompletne krvne slike i dodatnim laboratorijskim pretragama na koje će pacijenta kod kojega se na osnovu kliničke slike sumnja na anemiju, uputiti liječnik.

Najjednostavniji i najbrži indikator postojanja anemije je količina eritrocita u cirkulaciji, odnosno hematokrit (ukupni broj eritrocita u cirkulaciji izražen kao  postotak od ukupnog volumena krvi) te smanjena količina hemoglobina. Snižene vrijednosti hematokrita upućuju na nedostatak eritrocita u cirkulaciji, odnosno njihovo brzo razaranje koje se ne može nadoknaditi pojačanim radom koštane srži. Drugi važan indikator anemije je hemoglobin - protein u crvenim krvnim stanicama koje prenose kisik.

Za razlikovanje vrste anemije bit će potrebne i dodatne laboratorijske pretrage. Osim koncentracije željeza, važni su pokazatelji i vrijednosti transferina (TIBC, UIBC) i feritina. Transferin je protein čija je glavna uloga prijenos željeza u organizmu. Dio željeza on predaje koštanoj srži, pa u eritroblastima nastaje hemoglobin, a dio tkivu gdje se željezo pohranjuje kao feritin. Transferini upućuju na kapacitet vezanja željeza, a feritin je pokazatelj skladištenja željeza u organizmu. TIBC (total iron-binding capacity) označava najveću koncentraciju željeza koje u serumu mogu na sebe vezati proteini, tj. ukupni kapacitet vezivanja željeza, a UIBC (unsaturated iron binding capacity) je nezasićeni kapacitet vezanja željeza. Razina feritina u serumu je odraz cjelokupne količine željeza u tijelu. Treba naglasiti da nalaz koncentracije željeza neće biti dovoljan, tj. da je uvijek potrebno napraviti i vrijednost TIBC. 

Sideropenična anemija

To je vrsta anemije koja nastaje kao posljedica manjka željeza u organizmu i  najčešća je od svih vrsta anemije. Uzroci gubitka ili manjka željeza u organizmu su prije svega krvarenja, nedovoljno željeza u prehrani (vegetarijanci, alkoholičari), povećane potrebe (u trudnoći, tijekom rasta) ili smanjena apsorpcija (zbog gastrektomije, resekcije duodenuma ili malapsorpcije).

Anemija nastala zbog krvarenja može biti uzrokovana akutnim krvarenjem, npr. kao posljedica ozljede s brzim i velikim gubitkom krvi, ili kao posljedica produženog, umjerenog krvarenja, najčešće pri kroničnim bolestima u probavnom traktu ili ginekološkim i urološkim bolestima. Kod žena generativne dobi često se javlja uslijed značajnijeg gubitka krvi menstruacijom, a kod trudnica i dojilja zbog povećane potrebe za željezom.

Anemija ima i dijagnostičku važnost, jer može upućivati na dugotrajno nevidljivo krvarenje iz gastrointestinalnog trakta koje može biti i znak maligne bolesti. Ako liječnik posumnja u kronično krvarenje, potrebno je otkriti njegov uzrok. S obzirom da je ono najčešće u probavnom traktu, svakako bi trebalo učiniti endoskopski pregled želuca i debelog crijeva.

Uzrok sideropenije kod dojenčadi i djece najčešće je smanjeni unos željeza prehranom. Njihove su potrebe zbog rasta velike, a mlijeko je slab izvor željeza. Kod starijih je osoba, osim slabijeg unosa željeza prehranom, često važan faktor i infekcije parazitima, te krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Ugrožena skupina svakako su trudnice i dojilje zbog značajnog gubitka željeza  tijekom trudnoće i dojenja (prosječno se u trudnoći 900 mg željeza prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg mjesečno).

Za sideropeničnu anemiju karakteristično je nisko željezo u serumu, nizak feritin te visoki TIBC i UIBC. Kod anemije uzrokovane kroničnom bolešću željezo u krvi je nisko, niski su i TIBC i UIBC, a feritin je povišen.

U slučaju sideropenične anemije kod muškarca, obavezno se rade gastroenterološke pretrage, a kod žena još i ginekološki pregled. Važno je pronaći uzrok anemije što može biti neprimjetno dugotrajno krvarenje zbog kroničnih bolesti probavnog sustava (krvarenja u želudac, bolesti crijeva, hemoroidalna krvarenja i sl.).

Liječenje se provodi ovisno o dokazanom uzroku anemije. Ako je razlog krvarenje iz probavnog trakta, potrebno je zaustaviti krvarenje i/ili operativno odstraniti njegov uzrok, a kod žena s obilnim i produženim menstruacijama treba regulirati menstrualne cikluse. Kod bolesnika s nedostatkom željeza potrebno je nadoknaditi željezo peroralnim ili, rjeđe, intravenskim putem.

Metabolizam željeza

Željezo je jedan od najvažnijih elemenata u ljudskom organizmu. Ukupna količina željeza u tijelu zdravog čovjeka (od oko 70 kg) iznosi 4,5 g. Od toga se 65% nalazi u hemoglobinu, 4% u mioglobinu, 0,1% je transferin, a ostatak je pričuva u jetri, slezeni i koštanoj srži. Željezo je i sastavni dio važnih enzima (citokromi, peroksidaze...).

Apsorpcija željeza odvija se u tankom crijevu, ali je najznačajnija u duodenumu. Svakodnevno se apsorbira samo 5-10% željeza unesenog hranom, a resorpcija se uvećava u slučaju povećane potrebe organizma. U hrani životinjskog porijekla željezo je vezano na proteine i apsorbira se razmjerno dobro (20%) a u hrani biljnog porjekla nalazi se kao sol organskih kiselina i apsorbira se samo oko 10%. Apsorpcija se može pojačati u slučaju nedostatka željeza, smanjenog unosa hranom, u trudnoći i dječjoj dobi, a važan faktor za apsorpciju je njegova bioraspoloživost, pri čemu velik utjecaj imaju sastojci hrane (životinjski proteini).

Najveći dio željeza u hrani nalazi se u trovaljanom oksidiranom obliku, no dvovaljani reducirani oblik mnogo se brže i bolje apsorbira. Velik utjecaj na apsorpciju željeza ima askorbinska kiselina zbog sposobnosti reduciranja Fe (III) u dvovaljano Fe (II). Na apsorpciju utječe i popunjenost rezervi željeza u organizmu. Bjelančevina transferin u plazmi glavni je prenosnik željeza u organizmu, a u koštanoj srži nastaje hemoglobin, dok se dio u tkivima pohranjuje kao feritin.

U početku sideropenične anemije organizam iz vlastitih rezervi nadoknađuje manjak željeza, u serumu je ono još uvijek je normalno, feritin je snižen, a transferin povećan.

 

Liječenje

Uravnoteženom prehranom unosi se 10-30 mg željeza na dan. Prirodni izvori željeza su meso (jetra, perad, riba) jaja, mahunarke, zeleno lisnato povrće. Željezo iz mesa i ribe puno se bolje iskorištava od željeza iz drugih izvora, a svakodnevni obroci trebaju zbog sadržaja C vitamina koji pospješuje njegovu apsorpciju sadržavati dovoljne količine svježeg voća i povrća.

Kofein, teobromin i tanin otežavaju apsorpciju željeza, pa kavu, kakao, čaj i kolu treba izbjegavati 1-2 sata prije i poslije obroka. Gubitak željeza ne može se nažalost nadoknaditi prehranom, pa je u svrhu prevencije i terapije anemije kod većine bolesnika potreban dodatni unos peroralnim preparatima željeza.

Intramuskularna primjena željeza napuštena je zbog brojnih nuspojava i dvojbene resorpcije, a parenteralna primjena (i.v. pripravci) rijetko se koristi, i to samo u slučaju bolesti želuca i tankog crijeva kada je onemogućena peroralna  terapija.

Preparate za peroralnu primjenu uputno je davati prije obroka da bi se osigurala neometana apsorpcija, a uobičajena doza za odrasle osobe je 150–200 mg elementarnog željeza na dan. 

Kod uzimanja preparata željeza mogu se pojaviti i neželjeni učinci kao što su mučnina, povraćanje, nadutost, proljev ili zatvor, bol u želucu, pa treba smanjiti dozu ili promijeniti lijek. Danas se uglavnom koriste preparati koji polagano otpuštaju željezo, pa su nuspojave uglavnom blage i ne zahtijevaju prekid liječenja. Crna boja stolice može se javiti kod uzimanja većih doza, no ta nuspojava nije štetna.

Primjena preparata željeza inhibira apsorpciju nekih lijekova, primjerice   tetraciklinskih antibiotika (npr. doksiciklin ) pa se ne preporuča istodobna primjena nego treba napravit razmak od 2-3 sata. Osim konzumacije kave i čaja,  apsorpciju željeza inhibiraju i antacidi te IPP.

Pozitivan učinak, tj. normalizacija vrijednosti hemoglobina može se očekivati nakon 3–4 tjedna peroralne terapije, no preporuča se nastavak terapije tijekom slijedećih 1–3 mjeseca da bi se popunile rezerve željeza u organizmu.

Terapija megaloblastičnih anemija provodi se peroralnim davanjem preparata folne kiseline, te vitamina B12 jednom mjesečno i.m. ili i.v., i to doživotno primjenom.  Obično je potrebno 2 do 4 mjeseca terapije da bi se anemija ispravila, a kako je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju je potrebno nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon normalizacije krvne slike.

Pripravci željeza mogu biti u obliku tableta ili otopina. U ATK skupini B 03 A postoje peroralni preparati dvovalentnog željeza: Fe (II) fumarat i Fe (II) sulfat, te trovalentnog željeza: Fe (III) proteinsukcinilat i dekstriferon, koji u jednoj dozi sadrže 50 do 100 mg željeza su lijekovi koji se propisuju na liječnički recept. Kompleks željezo (III) hidroksida s polimaltozom (dekstriferon) osigurava njegovu biološku iskoristivost i sprječava međusobno djelovanje željeza i hrane, te njegov štetni učinak na probavni sustav. Stoga se može uzimati neovisno o jelu, a i puno je manja vjerojatnost za interakcije s drugim lijekovima.

Na tržištu ima i preparata – dodataka prehrani - koji obično sadrže niže doze željeza (npr. u obliku glukonata) uz dodatak vitamina C i folne kiseline, ili u sklopu multivitaminsko-mineralnih pripravaka kao što su sirupi ili tonici namijenjeni djeci ili trudnicama. U novije se vrijeme i na našem tržištu pojavljuju proizvodi od biljke Moringa oleifera koja se od davnina cijeni u ajurvedskoj medicini kao izvor mnogih nutritivnih sastojaka, a istraživanja dokazuju da je ta tzv. superhrana bogat prirodni izvor željeza.

 

Zaključak

Posljedice slabokrvnosti su slabija fizička sposobnost, smanjena otpornost prema bolestima, sporiji rast, smanjena mogućnost koncentracije i pamćenja. Stoga je važno slabokrvnost na vrijeme dijagnosticirasti i liječiti, naročito kod djece.

Ljekarnik pacijentu može pomoći savjetom o zdravoj prehrani, o ispravnoj primjeni propisanih lijekova, ili preporučiti neki od bezrecepnih prizvoda. No, bolesnika svakako treba uputiti na pretrage koje će potvrditi dijagnozu anemije i utvrditi njen uzrok, što može biti vrijedan podatak u otkrivanju eventualnih težih bolesti kod kojih je anemija samo signal upozorenja. 

 

Literatura :

British society of gastroenterology, Guidelines for the management of iron deficiency anaemia, BSG Guidelines in Gastroenerology, 2005.

Vrhovec B., i sur., Farmakoterapijski priručnik, Zagreb, Medicinska naklada, 2007.

Oral Iron for Anemia: A Review of the Clinical Effectiveness, Cost-effectiveness and Guidelines: Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health; 2016 Jan. 

Labar B., Hauptman E. i sur., Hematologija, Školska knjiga: 111-30, Zagreb, 998

Medić-Šarić M., Buhač I., Bradamante V., Vitamini i minerali - istine i predrasude, Zagreb 2000.

M. Erceg, Epidemiologija sideropenije i sideropenične anemije, Sideropenična anemija, Medicinska naklada, Zagreb 2006, 38–46.

Registar lijekova u RH, Udruga poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, 2014.

Čeprnja M.,  Sideropenija i sideropenična anemija, Farmaceutski glasnik: (0014-8202) 65 (2009)


Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner