Najčešće bolesti usne šupljine

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Autorica članka: Lana Grabarević, dr. dent. med.

Kada se samo jedan od faktora u usnoj šupljini promijeni, dolazi do nesklada koji se manifestira pojavom oralnih simptoma i oralnih bolesti koje mogu ugroziti svakodnevne životne funkcije i navike čovjeka

Najčešće bolesti usne šupljine

Usna šupljina je jedinstvena cjelina čija je osnovna uloga žvakanje i gutanje hrane te govor. Najvažniji organi koji se u njoj nalaze su zubi, jezik i žlijezde slinovnice. Uloga sluznice usne šupljine je zaštititi te organe omogućavajući apsorpciju i resorpciju tvari, sprječavajući nefiziološku izmjenu tvari i stimulirajući izlučivanja štetnih tvari iz organizma. Kada se samo jedan od faktora u usnoj šupljini promijeni, dolazi do nesklada koji se manifestira pojavom oralnih simptoma i oralnih bolesti koje mogu ugroziti svakodnevne životne funkcije i navike čovjeka.

Najčešće bolesti organa usne šupljine su:

  • karijes zuba kao najučestalija infektivna bolest kod čovjeka;
  • gingivitis i parodontitis, oboje upalna stanja parodonta (potpornog
  • zubnog tkiva);
  • različite bolesti oralne sluznice u koje se između ostalih ubrajaju angularni heilitis, protetski palatitis, oralna kandidijaza, kserostomija, oralni herpes i afte.

Karijes

Karijes ili zubni kvar nastaje međusobnim djelovanjem četiri osnovna čimbenika: zubne plohe (domaćin), mikroorganizama (uzročnici), okoline (supstrat za mikrofloru) i vremena.

Na sklonost zuba karijesu utječu nasljedne karakteristike kao što su morfologija i mineralni sastav zuba te njihov raspored u usnoj šupljini. S obzirom na to da karijes ovisi o načinu prehrane, na razvoj karijesa utječu prehrambene navike i oralna higijena. Bitan je faktor i prehrana u vrijeme razvoja zuba te razvoj imunosne reaktivnosti sline na karijesogene mikroorganizme. Danas se bakterija Streptococcus mutans smatra najraširenijim mikroorganizmom, ali u nastanku karijesa sudjeluju i mnoge druge vrste (npr. aktinomicete, laktobacili i dr.). Zajedničko svojstvo svih mogućih uzročnika karijesa njihova je mogućnost fermentacije niskomolekularnih ugljikohidrata u zubnom plaku s posljedičnim stvaranjem slabih kiselina koje demineraliziraju zub.

Pod čimbenikom okoline podrazumijeva se okolina u kojoj pojedinac živi i okolina u užem smislu, to jest usna šupljina koja okružuje zube. Ona se sastoji od sline, mikroorganizama i njihovih proizvoda, staničnih ostataka i ostataka hrane putem kojih mikroorganizmi zadovoljavaju svoje metaboličke potrebe. Za nastanak karijesa izuzetno je važno vrijeme zajedničkog djelovanja spomenutih čimbenika koje treba biti dovoljno dugo da omogući njihovu učinkovitost. Slina ima značajnu ulogu u zaštiti od karijesa. Osim što njenim enzimatskim djelovanjem započinje probava, ona ima i zaštitnu funkciju, jer se mehaničkim ispiranjem usne šupljine odstranjuju ostaci hrane i mikroorganizama s površine zuba i sluznice usne šupljine. Sadržava serumske proteine, imunoglobuline, globuline te salivarne enzime koji osiguravaju njene specifične obrambene učinke.

 SLIKA 1 Čimbenici nastanka karijesa

Čimbenici nastanka karijesa

Kako nastaje karijes?

Mikroorganizmi u usnoj šupljini smještaju se na površini zuba i stvaraju dentobakterijski plak – tanki sloj koji čine hrana i bakterije. Bakterije koriste šećer kao hranu i pretvaraju ga u kiselinu. Kiselina zatim prodire u zubnu caklinu i oslabljuje ju, te ako se plak ne uklanja redovito, kiselina sve više oštećuje caklinu pri čemu nastaje karijes. Caklina postaje bijela poput krede. U tom stadiju proces nastajanja karijesa može se zaustaviti ili barem usporiti redovitim održavanjem higijene usne šupljine uz uporabu fluorida i drugih preparata te uz stručnu pomoć stomatologa. Ako karijes ipak uznapreduje, u caklini procesom demineralizacije nastaje šupljina kroz koju mikroorganizmi prodiru u dublje dijelove zuba (dentin, pulpa). Takav je zub neophodno liječiti. Ako se pak takve promjene zanemare, dolazi do preosjetljivosti zuba na hladno, toplo, slatko, zagriz, a mogući su i spontani bolovi. Ako karijes prodre do pulpe (živac) koja je ispunjena živčanim vlaknima i krvnim žilama, doći će do upalnih procesa koji uzrokuju pojave jake boli, oticanja, fistula i granuloma.

Bolesti parodonta (potpornog zubnog tkiva)

Da bi mogli objasniti bolesti parodonta, moramo pojasniti što je uopće parodont. Dakle, parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru i učvršćuju zub u njegovu položaju. Čine ga gingiva (zubno meso) i pričvrsni aparat (parodontni ligament, cement zuba i alvelarna kost).

Bolest koja se u našem svakodnevnom životu naziva parodontoza zapravo je niz različitih stanja parodonta koji se nazivaju parodontitisi. Po najnovijoj klasifikaciji iz 1999. godine parodontne bolesti se svrstavaju u osam glavnih kategorija:

  1. Gingivalne bolesti
  2. Kronični parodontitis
  3. Agresivni parodontitis
  4. Parodontitis kao manifestacija sistemskih bolesti
  5. Nekrotizirajuće parodontne bolesti
  6. Apscesi parodonta
  7. Parodontitis povezan s endodontnim lezijama
  8. Stečene ili razvojne deformacije i stanja

Gingivitis i parodontitis dvije su najčešće infektivne bolesti parodonta. Obje bolesti u osnovi su uzrokovane supragingivnim i subgingivnim mikrobnim plakom (plak koji se nalazi ispod i iznad razine desni)  koji ima svojstva biofilma.

Gingivitis je medicinski naziv za upaljene i otekle desni. Bakterijski otrovi iz naslaga izazivaju mikroskopske ulceracije na rubu zubnog mesa koje se inficira i otekne. Oticanjem ruba zubnog mesa stvara se između desni i zuba parodontni džep. Redovitim četkanjem zuba može doći do krvarenja zubnog mesa što je normalna pojava za ovaj stadij upale. Međutim, ako se ozbiljno ne posveti oralnoj higijeni, dolazi do još jače upale, desni još više otiču, jače krvare te se džep produbljuje. U toj fazi potrebno je stomatološko liječenje. Neliječeni gingivitis lako može prijeći u parodontitis koji se primarno manifestira gubitkom epitelnog pričvrstka i alveolarne kosti. Simptomi su krvarenje desni, duboki parodontni i/ili koštani džepovi te pomičnost zuba.

SLIKA 2 Presjek bolesnog i zdravog zuba

Presjek bolesnog i zdravog zuba

Bolesti oralne sluznice

Angularni heilitis („žvale") - bolest koja se očituje pojavom dubljih ili plićih fisura i raspuklina na uglovima usnica. Najčešće se javlja kod starijih osoba koje nose proteze i imaju snižen zagriz. Zbog sniženog zagriza na uglovima usnica nakuplja se slina koja oštećuje prijelaznu sluznicu te tako predstavlja idealnu podlogu za kolonizaciju gljivica (Candida albicans) i bakterija (Staphiloccocus). Angularni heilitis može se pojaviti i u slučaju nedostatka vitamina B skupine, najčešće B2, te mehaničkom ozljedom sluznice usana.

Eksfolijativni glositis - očituje se ljuštenjem sluznice jezika, i to u strogo ograničenim područjima. Može biti migrirajući ako se oljušteni areali javljaju na različitim mjestima i nemigrirajući, ukoliko se opisane promjene javljaju na istom mjestu. Bolesnici se tuže na peckanje jezika i pojačanu osjetljivost jezika na kiselost. Te promjene mogu biti i prvi znak postojanja želučanih tegoba.

Protetski palatitis - glavni simptom ove bolesti je peckanje sluznice nepca, a javlja se kod osoba koje nose mobilne protetske nadomjestke. Sluznica nepca je crvena, a može biti i otečena. Glavni problem je upala uzrokovana gljivicom Candidom albicans koja se kolonizira pod protezom gdje je prisutno zagrijavanje sluznice nepca te nakupljanje sline i ostataka hrane.

Oralna kandidijaza - gljivica Candida albicans je sastavni dio oralne flore i kao takva ne predstavlja problem. Problem nastaje kada se poremeti ravnoteža oralne flore te kada dođe do gubitka integriteta oralne sluznice. Neke metaboličke bolesti kao npr. šećerna bolest, zatim hormonalni disbalansi (trudnoća, menopauza) i stanja oslabljenog imuniteta također mogu pogodovati razmnožavanju te gljivice. Simptom je peckanje u ustima, dok je klinički vidljiva crvena upaljena sluznica s mogućnošću nastanka tankih bjelkastih naslaga.

Kserostomija ili suhoća usta je stanje smanjenje količine sline u usnoj šupljini, simptom koji može biti uzrokovan brojnim sistemskim bolestima i stanjima, ali i nekim lijekovima. Smanjeno lučenje sline posljedica je atrofije epitela žlijezda slinovnica i njihovih oštećenja vezanih uz dob ili je simptom destruktivnih promjena žljezdanog tkiva kod autoimunih bolesti. Normalno se luči 0,4–0,5 ml sline u minuti. Količina sline od 0,2-0,4 ml/min upućuje na oligosijaliju (blago smanjenje lučenja sline), a manje od 0,2 ml/min na kserostomiju. Bolesnici se žale na osjećaj suhoće u ustima i ljepljivosti. Klinički je vidljiva suha i sjajna sluznica usta. Može doći do naseljavanja gljivice Candida albicans.

Oralni herpes - bolest uzrokovana Herpes simplex virusom. Pojavi bolesti prethodi subjektivni osjećaj peckanja i žarenja. Klinički se pojavljuje crvenilo i izbijanje sitnih mjehurića koji pucaju i prelaze u kraste. Lokalizacija tih promjena je na usnici, nepcu i zubnom mesu. Uglavnom se javlja u slučajevima oslabljenog imuniteta (imunosuprimirane osobe, stres, kronične bolesti). Prvi kontakt s virusom herpesa je najčešće u djetinjstvu, a nakon toga virus ostaje u mirnoj fazi u živčanim stanicama. U trenutku koji pogoduje njegovoj aktivaciji „prošeće se" duž grane živca i manifestira se na usnici, nepcu, gingivi.

Afte - recividirajuće oralne ulceracije (RAU) ili recidivirajući aftozni stomatitis (RAS) sinonimi su koji opisuju jednu od najčešćih bolesti oralne sluznice od koje pati veliki broj ljudi diljem svijeta. Afte se ubrajaju u mukokutane autoimune bolesti. Javljaju se na oralnoj sluznici s okruglim, jasno ograničenim, bolnim ulceracijama, plitkog žučkastog dna i blago uzdignutih crvenih rubova. Ovisno o veličini mogu biti:

  1. Male (aphtae minores) - do 1 cm u promjeru
  2. Velike (aphtae maiores) - veće od 1 cm u promjeru
  3. Herpetiformne afte (aphtae herpetiformes) - nekoliko milimetara u promjeru koje nalikuju herpesu po kojem su dobile i ime

Najčešća lokalizacija tih promjena je obraz, jezik i predvorje usne šupljine. Osnovni simptom bolesti je peckanje, a ponekad i intenzivna bol na mjestu pojave afti. Bolest se često povezuje s oslabljenim imunitetom, želučanim bolestima te sideropeničnom anemijom (anemija zbog nedostatka željeza).

Literatura:

  1. Šutalo J i suradnici. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva. 1994. Naklada Zadro, Zagreb
  2. Lindhe J, Karring T, Lang NP. Klinička parodontologija i dentalna implantologija. 2004. Nakladni zavod Globus, Zagreb
  3. Podaci s internet stranice: Bekavac S. Karijes, http://www.medicina.hr/clanci/karijes.htm
  4. Podaci s internet stranice: http://www.stomatolog.in/site1/index.php?option=com_content&task...
  5. Podaci s internet stranice: http://www.zdravstveni.com/gingivitis.php
  6. Podaci s internet stranice: http://www.centar-zdravlja.net/bolesti/479/gingivitis-bolest-desni
  7. Podaci s internet stranice: Aurer A, Puhar I. Sustavna antibiotska terapija u parodontologiji , http://sonda.sfzg.hr/index_files/tekstovi/Sustavni%20antibiotici%20u%20parodontologiji.pdf
  8. Podaci s internet stranice: Biočina-Lukenda D, Najčešći simptomi i bolesti oralne sluznice-kako ih prepoznati i liječiti http://www.cybermed.hr/osvrti_i_clanci/popularni_clanci...i_bolesti_oralne_sluznice_kako_ih_prepoznati_i_liječiti
  9. Podaci s internet stranice: Vučićević-Boras V, Kserostomija – uzroci, dijagnostika i liječenje http://sonda.sfzg.hr/index_files/tekstovi/s/KSEROSTOMIJA.pdf.
  10. Podaci s internet stranice: Mravak – Stipetić M, Afte (Aphthai) http://sonda.sfzg.hr/index-files/tekstovi/AFTE,pdf.

Email facebook twitter LinkedIn gbuzz
Banner Banner