Fotoprotekcija

Prema EU Preporuci ''kozmetički proizvod za zaštitu od sunca'' je svaki pripravak namijenjen za nanošenje na kožu ljudi, isključivo ili prvenstveno u svrhu zaštite kože od UV zračenja apsorpcijom, raspršivanjem ili reflektiranjem UV zračenja.

Sunce svojom energijom uvjetuje opstanak života na Zemlji. Fotokemijska energija akumulirana u molekulama omogućava nastanak metaboličkih i bioloških procesa u živim organizmima. Sunce ima važnu ulogu i u normalnom odvijanju funkcija u ljudskom organizmu i pridonosi dobrom raspoloženju. Tretman UV zračenjem (fototerapija) izbor je u liječenju nekih bolesti (vitiligo, psorijaza, lupus) kod pacijenata koji ne reagiraju na druge metode liječenja. Najčešće spominjan pozitivan učinak sunčevih zraka na ljudski organizam je sinteza D vitamina u koži.

 Sunčevo svjetlo sudjeluje i u nastanku raznih degenerativnih i malignih bolesti kože (elastoza, tumori) tako da djeluje izravno (opekline i fototoksične dermatoze) ili posredovanjem drugih tvari (fotoalergijske pojave).

 Od ukupnog Sunčeva zračenja na vidljivi dio spektra (400-800 nm) otpada 50%, na infracrveni dio spektra (800-2500 nm) 40%, a samo 10% otpada na UV zračenja (200-400 nm). No upravo je taj najmanji dio spektra biološki najaktivniji. Na temelju duljine vala i bioloških osobina indukcije eritema i melaninskih pigmentacija, UV-zračenje dijelimo u tri područja: UVC (200-280 nm), UVB (280-320 nm) i UVA (320-400 nm).

 U novije vrijeme sve više se govori i o djelovanju infracrvenih (IR) zraka (800-1.440 nm) ali i vidljivog svjetla (400-800 nm) posebno kod hiperpigmentacijskih poremećaja kao što je melasma. IR zrake mogu oštetiti ekspresiju gena u stanicama kože pridonoseći starenju kože, ali i fotokarcinogenezi. Na vidljivi spektar sunčevog svjetla dosad se malo obraćala pozornost. Ono što se zna je da ima puno manje učinaka na kožu od UV zračenja, ali da je bitno u pogoršanjima nekih dermatoloških bolesti kao što su porfirija, solarna urtikarija, polimorfna svjetlosna erupcija i sl.

 UVC zračenje ne dopire do zemljine površine, nego se te zrake apsorbiraju u ozonskom omotaču Zemlje. UVB-zrake prodiru do Zemljine površine te uzrokuju iritacije konjuktive oka. Te zrake ne prolaze prozorsko staklo, ali prolaze kroz kvarcno staklo i vodu. Na koži uzrokuju eritem, i to 12-24 sata nakon što je koža obasjana, a nakon 48-72 sata koža počinje tamnjeti. UVB zrake su glavni medijator konverzije 7-dihidroksikolesterola u biološki aktivan oblik vitamina D₃. Veće doze UVB zračenja uzrokuju akutna i kronična oštećenja stanica epidermisa i vezivnog tkiva, te promjene stanične membrane, što je osobito važno za karcinogenezu. Ovisno o dozi UVB zračenja, prvo nastaje unutarstanični edem, a kasnije se pojavljuju diskerotične stanice (sunburn stanice) koje su jedno od očitovanja malignog rasta, a nastaju između ostalog zbog oštećenja DNK. Da bi se lakše pamtilo, UVB zrake povezuju se s engl. riječi burn - opekline. UVA zračenje dio je Sunčeva svjetla koje na Zemljinu površinu prodire u malim količinama. U malim dozama ne uzrokuje eritem na koži kao ni pigmentaciju. U većim dozama uzrokuje eritem i tzv. neposrednu pigmentaciju. Da bi se utjecaj UVA zraka lakše pamtio, slovo A povezuje se s engleskom riječi aging - starenje.

 Mnogi utjecaji UV zračenja na kožu i organizam nisu u cijelosti dovoljno istraženi, no poznato je da fotoni oštećuju deoksiribonukleinsku kiselinu (DNK). Jedan od načina oštećenja DNK je pojava pirimidinskih dimera zbog cijepanja ciklobutanskog prstena DNK. Takva oštećenja, kao i ometanje reparacije DNK-a pod utjecajem fotoreaktivirajućih enzima, mogu biti uzrokom pojave staničnih atipija i malignog rasta.

 Karcinomi kože među najčešćim su karcinomima. Učinak opeklina od sunca je kumulativan, pa je stoga potrebno razvijati preparate koji će omogućiti kvalitetnu zaštitu od negativnih učinaka izlaganja Suncu. Poznato je da aktivne komponente sredstava za zaštitu od sunca ne pružaju potpunu zaštitu od svih bioloških učinaka sunčevog zračenja. U posljednje vrijeme, nakon dugogodišnjeg trenda poželjne preplanulosti, pokušava se senzibilizirati javnost na prepoznavanje štetnih učinaka pretjeranog izlaganja Suncu. Svjesnost opasnosti od pretjeranog i neopreznog izlaganja nikako ne znači da se tog užitka treba odreći, već da mu se treba promišljeno prepustiti.

 Fotoprotekcija je skup mjera zaštite od navedenih štetnih učinaka zračenja sunčevog spektra. Ona podrazumijeva izbjegavanje izlaganja suncu, posebno između 10 i 16 sati, nošenje fotoprotektivne odjeće, kapa, šešira i naočala te primjenu fotoprotektivnih sredstava, odnosno krema za zaštitu od sunca. Sve te mjere smatraju se ispravnim fotoprotektivnim ponašanjem i predstavljaju imperativ u prevenciji zloćudnih tumora kože, ali i u prevenciji starenja kože.

 Odjeća, tj. tekstil, pruža izvrsnu zaštitu od sunčevih zraka. Fotoprotektivna odjeća je izrađena prema posebnim standardima te nosi oznaku UPF (Ultraviolet Protection Factor). Njezina zaštita je ekvivalent zaštitnom faktoru, odnosno SPF-u (Sun Protection Factor) do 40. Za usporedbu, lagana ljetna pamučna odjeća pruža zaštitu do 6. Računa se tako da se mjeri intenzitet zračenja prije i nakon prolaska kroz tkaninu, pa predstavlja omjer tih dvaju mjerenja. Bitno je naglasiti da odjeća ne podliježe subjektivnim faktorima kao što su nedosljednost u primjeni, pa zaista pruža razinu zaštite kao što je navedeno u deklaraciji. Poliester, odnosno sintetička odjeća, pruža puno jaču zaštitu od pamuka koji ima jako malu sposobnost apsorbiranja UV zraka. Poznato je da se nakon pranja pamučna odjeća skuplja. Tako se rupe (pore) u tkanju smanjuju, čime se manje zraka prenosi kroz tkaninu, pa se tako pranjem pamučne odjeće postiže bolja zaštita od UV zraka. Gusto tkani materijali tamnih boja ili šareni materijali bolje štite od UV zraka nego bijela odjeća. Suha odjeća pruža bolju zaštitu od mokre.

 Ne smije se zaboraviti zaštita očiju da bi se spriječila oštećenja kao što su makularna degeneracija, katarakta ili pak karcinom oka ili kapaka. Sunčane naočale koje udovoljavaju europskim standardima označena su znakom CE. Razlikuje se 5 kategorija (CE od 0-4). Sunčane naočale štite od odbljeska i prirodnog sunčevog zračenja, ali i od vjetra, snijega i kiše. Nisu namijenjene za direktno gledanje u sunce, lampe u solarijima ili u druge izvore zračenja. Danas postoje i stakla koja blokiraju UVA zrake.

 Boravak u hladu i oblačno vrijeme ne pružaju dovoljnu zaštitu, budući da oblaci propuštaju i do 95% UV zraka. Ne smije se zaboraviti refleksija s okolnih ravnih, bijelih površina kao što su kamen, pijesak, površina mora, snijeg.

 Kozmetički preparati za zaštitu od sunca trebali bi ispunjavati ulogu odjeće i štititi nepokrivene dijelove tijela. Činjenica dokazana znanstvenim istraživanjima je da kozmetički preparati za zaštitu od Sunca štite od UV zračenja i time sprječavaju nastajanje opeklina kože, štetu povezanu s foto-starenjem, imunosupresijske procese u koži, te da mogu spriječiti neke vrste raka kože. Da bi imali navedene preventivne karakteristike i pružili održivu zaštitu od sunca sličnu tekstilu, proizvodi i način njihova korištenja moraju ispunjavati više kriterija.

Faktori rizika od nastanka raka kože su fototip kože, količina madeža, genetska predispozicija, starost, ali ključan i najvažniji faktor rizika je izlaganje UV-zrakama.

UV zaštita je postala i dio proizvoda za svakodnevnu njegu kože, a ne samo proizvoda za sunčanje. Iako je povećana osviještenost potrošača da je zaštita od sunca korisna i potrebna, većina potrošača ne razumije na što je važno obratiti pozornost pri izboru proizvoda za zaštitu. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da dvije trećine ispitanih žena ne zna razliku između UVA i UVB zaštite, kao niti što predstavlja SPF faktor.

Učinkovitost kozmetičkih proizvoda za zaštitu od sunca i dokazivanje istinitosti tvrdnji o njihovoj učinkovitosti, važna su pitanja od javnozdravstvenog interesa. Upravo zato je Colipa (sada Cosmetics Europe) u suradnji s industrijom godinama razvijala i promovirala industrijske standarde za testiranje i označavanje proizvoda te komunikaciju prema potrošačima.

 EU komisija objavila je preporuke za testiranje učinkovitosti i označavanje proizvoda za zaštitu od sunca – Preporuka komisije od 22.09.2006. o učinkovitosti proizvoda za zaštitu od sunca i s tvrdnjama o njima 2006/647/EC. Cilj tih preporuka je standardizacija i što je više moguće jednostavniji i ujednačen način testiranja i označavanja proizvoda za zaštitu od sunca u Europi. Preporuke pomažu proizvođačima u komunikaciji s krajnjim potrošačem. U EU Preporuci navedene su tvrdnje koje ne smiju biti povezane s kozmetičkim proizvodima za zaštitu od sunca, mjere opreza na koje je potrebno obratiti pozornost, uključujući upute za upotrebu, standardi minimalne učinkovitosti proizvoda za zaštitu od sunca da bi se osigurao visok stupanj zaštite potrošača, metode testiranja kojima se dokazuje učinkovitost proizvoda i jednostavne, razumljive oznake na proizvodu koje pomažu potrošaču u odabiru prikladnog proizvoda.

 Prema EU Preporuci, ''kozmetički proizvod za zaštitu od sunca'' je svaki pripravak namijenjen za nanošenje na kožu ljudi, isključivo ili prvenstveno u svrhu zaštite kože od UV zračenja apsorpcijom, raspršivanjem ili reflektiranjem UV zračenja. Dakle, preporuke se primjenjuju na proizvode kojima je primarna funkcija zaštita kože od UV zračenja, a ne odnose se na dnevne proizvode za njegu kože koji sadrže UV-filtre, sve dok se na njima ne tvrdi da služe za zaštitu od sunca.

 Faktor zaštite od sunčevog zračenja, tj. SPF je primarna mjera učinkovitosti sredstva za zaštitu od sunca. SPF faktor je omjer minimalne doze UV zračenja potrebne za nastajanje eritema-crvenila (MED-minimalna doza eritema) na koži zaštićenoj određenim proizvodom i na nezaštićenoj koži.

 Jednostavnije rečeno, SPF je mjera koja označava koliko dugo je moguće ostati na suncu bez opasnosti od opeklina, u odnosu na okolnosti bez zaštite. Npr. ako bez zaštite opekline nastanu u 10 min. SPF 30 teoretski omogućuje 300 min. izloženosti suncu bez opeklina.

 Na tržištu su prisutni proizvodi s vrlo širokim rasponom deklariranih SPF faktora. U EU Preporuci je navedeno da tvrdnje o učinkovitosti proizvoda za sunčanje moraju biti jednostavne, nedvosmislene i bazirane na standardiziranim identičnim kriterijima, da bi potrošači mogli usporediti proizvode različitih proizvođača i odabrati pravi za uvjete izloženosti i tip kože. Širok raspon i velik broj deklariranih SPF faktora ne ispunjava uvjet jednostavnosti i smislenosti. Povećanje zaštite s pojedinim brojem SPF faktora je zanemarivo, posebno kod visokih faktora. Proizvod sa SPF 15 apsorbira 93% UVB zračenja, a proizvod sa SPF 30 apsorbira 97% zračenja. Iako SPF 100 daje najbolji stupanj zaštite, značajna razlika u zaštitnom djelovanju može se postići jedino iznimno točnim doziranjem i korištenjem što nije uobičajeno u praktičnoj primjeni. Zato raspon deklariranih SPF faktora može biti manji, a da se ne smanjuje izbor različitih stupnjeva zaštite. U EU Preporuci predložena je kategorizacija stupnjeva zaštite. Preporučeno je da se uz SPF broj označi u koju kategoriju zaštite od sunca se proizvod ubraja: nisku, srednju, visoku ili vrlo visoku. Kategorija zaštite treba biti jednako istaknuta i uočljiva na proizvodu kao i SPF faktor .

 Osim kategorizacije, uveden je i pojam minimalne zaštite od UVB zračenja. Minimalna zaštita od UVB zračenja, koju proizvod za zaštitu od sunca mora pružati, je SPF 6. Dakle, proizvodi koji imaju zaštitni faktor manji od 6 ne bi se trebali obilježavati kao proizvodi za zaštitu od sunca. SPF faktor govori o zaštiti od UVB zračenja, a za štetno djelovanje sunčevog zračenja na ljudsku kožu odgovorno je i UVA zračenje.

 Da bi proizvodi za sunčanje imali preventivne karakteristike u razvoju raka kože, moraju štititi i od UVA i od UVB zračenja, što je istaknuto u EU Preporuci. Potrošaču je teško prepoznati štiti li proizvod od UVA zračenja jednako kao i od UVB zračenja. Logičan je zaključak da bi veći SPF faktor trebao upućivati i na veću UVA zaštitu. Stoga bi faktori zaštite od UVA i UVB zračenja trebali biti međusobno povezani. PPD (Persistent Pigment Darkening) procjenjuje pigmentaciju nastalu dva sata po završetku izlaganja UVA zrakama. Znanstvena istraživanja su pokazala da se određena biološka oštećenja kože mogu spriječiti i reducirati ako je omjer UVA i UVB zaštite 1/3. EU Preporukom je uveden UVA faktor zaštite (UVAPF) koji na ambalaži proizvoda predstavlja oznaka UVA u krugu. Da bi proizvod nosio takvu oznaku, minimalni zaštitni faktor od UVA zračenja mora iznositi barem trećinu zaštite od UVB zračenja, tj. biti 1/3 navedenog SPF. Omjer se izračunava na temelju SPF i UVAPF faktora izmjerenih standardiziranim metodama.

Prema načinu djelovanja, preparati za zaštitu od sunca dijele se na organska (prije nazivana kemijska) i anorganska (prije nazivana fizikalna) zaštitna sredstva. Organska sredstva za zaštitu djeluju tako da apsorbiraju fotone UV zračenja i djelomično ih filtriraju, no ipak manji dio UV zraka prodre u kožu. Ona imaju specifični apsorpcijski spektar, pa se dijele na UVA i UVB organska zaštitna sredstva.

 Anorganska sredstva za zaštitu djeluju kao fizikalna barijera koja odbija ili raspršuje UV zrake. Definiraju se kao neprozirna sredstva čije djelovanje ovisi o promjeru i veličini njihovih čestica, kao i o debljini sloja koji odbija ili raspršuje zrake. Stoga se sredstva za zaštitu od sunca trebaju nanositi na kožu u debelom sloju tako da SPF faktor na koži bude jednak faktoru navedenom na ambalaži samog proizvoda.

Važan faktor za ljudsko zdravlje je sigurnost UV filtera. UV filteri, anorganski i organski, regulirani su Uredbom o kozmetičkim proizvodima 1223/2009. SCCS (Scientific Commitee on Consumer Safety) je za svaki UV filter dopušten tom uredbom proveo procjenu sigurnosti koju je odobrila EU komisija. Da bi se ispunili zahtjevi EU Preporuke o minimalnoj zaštiti od UVA zračenja, potrebno je prilagoditi formulaciju proizvoda za zaštitu od sunca u korist UVA zaštite, uz zadržavanje visokog SPF faktora.

 Mineralni anorganski filteri titan dioksid (TiO₂) i cink oksid (ZnO) smatraju se iznimno sigurnim za primjenu u proizvodima za sunčanje. Imaju vrlo mali potencijal da izazovu reakciju iritacije i senzbilizacije kože, te su izuzetno fotostabilni. Kombinacije TiO₂ i ZnO često se koriste u proizvodima za zaštitu od sunca za djecu i osobe osjetljive kože kao i u prirodnoj kozmetici. ZnO još uvijek nije na listi dozvoljenih UV filtera u EU, ali je na listi dopuštenih sastojaka u kozmetičkim proizvodima u funkciji bojila, bez ograničenja količine.

 U posljednje vrijeme, vrlo često se koriste mineralni filteri veličine čestica nano dimenzija, jer one ne raspršuju vidljivu svjetlost. To je potaklo rasprave o sigurnosti za primjenu, budući da nano čestice penetriraju u dublje slojeve kože, a tada je djelovanje tih minerala nepoznato. SCCS EK je u srpnju 2013. objavio mišljenje o sigurnosti tih minerala nano dimenzija, smatrajući ih sigurnima za korištenje u proizvodima za sunčanje ako se koriste u količini do 25%, što je maksimalna količina TiO₂ dopuštena Uredbom. TiO₂ je učinkovit za postizanje UVB zaštite, ali njime nije moguće zadovoljiti uvjet minimalne UVA zaštite uz zadržavanje transparentnosti pripravka na koži. Da bi se postigla širokospektralna zaštita, potrebno je kombinirati TiO2 sa ZnO različitih veličina čestica, od vrlo finih do većih gradacija. Ponekad je potrebno kombinirati nekoliko UV filtera da bi se postigla širokospektralna zaštita. Kod takvih kompleksnih formulacija posebnu pažnju potrebno je obratiti na zakonska ograničenja količine pojedinog UV filtera u proizvodu. Zbog visoke koncentracije UV filtera takve formulacije mogu biti vrlo skupe, a osim toga organski filteri su često slabe fotostabilnosti.

 Preparati za zaštitu mogu se podijeliti i prema otpornosti na vodu, pa tako proizvod deklariran kao vodootporni označava zadržavanje zaštitnog sredstva na površini kože nakon 40 min. kupanja, a vrlo vodootporni nakon 80 min. kupanja.

 Ne smije se zaboraviti da zaštitni proizvodi ne nadomještaju prirodnu zaštitu i ne produljuju vrijeme izlaganja suncu. Mora se znati da ne postoji idealna zaštitna krema i da ona nije dovoljna za izlaganje u vrijeme najveće insolacije. Pogrešno shvaćanje da sredstvo za zaštitu od sunca pruža potpunu zaštitu je opasno, jer može dovesti da duljeg ili učestalijeg izlaganja Suncu. Znanstvenici su suglasni da dnevna uporaba sredstava s nižim zaštitnim faktorom prevladava nad bilo kojim rizicima, barem na dijelovima koji su izloženi sunčevu svjetlu kao što je npr. lice.

 Danas se može reći da je lokalna fotozaštita postignuta ako formulacija sredstva za zaštitu štiti od UVB, UVA, ali i IRA zračenja. Na tržištu postoje brojna zaštitna sredstva različitih farmaceutskih tvrtki, tako da je i financijski čimbenik često faktor pri njihovu odabiru. Podloga u preparatu za zaštitu od sunca određuje njegovu učinkovitost i kozmetičku prihvatljivost. Zaštitna sredstva primjenjuju se na kožu u obliku losiona, mlijeka, stika, aerosola, gela i kreme. Za suhu kožu prikladnija je upotreba krema za lice i mlijeka za tijelo, dok se za masnu ili mješovitu kožu preporučuje nemasna gel krema. Stikovi su teški za aplikaciju, ali su odlični za područja koja se nikako ne smiju zaboraviti zaštititi, kao npr. nos i usnice. Aerosoli su kozmetski elegantni i brzo pokrivaju velike površine tijela.

 Valja naglasiti da krema sa zaštitnim faktorom starija od dvije godine više ne pruža djelotvornu zaštitu.

 Odabir adekvatnog zaštitnog faktora ovisi o nekoliko čimbenika kao što su tip kože, dio tijela, UV indeks, godišnje doba te zemljopisna regija. UV indeks izražava jačinu UV zračenja u određeno doba dana na određenom mjestu, te se danas može naći u raznim sredstvima javnog informiranja. To je broj (1-11+) koji pokazuje stupanj opasnosti od UV zračenja. Što je on veći, veća je i opasnost od štetnog djelovanja UV zračenja.

 Može se okvirno reći da dermatolozi uvijek savjetuju nanositi visoki zaštitni faktor, jer osobe često ne nanose dovoljnu količinu zaštitnog sredstva. Npr. ako je na kutiji naznačen SPF 50, a nanese ga se u tankom sloju, SPF će iznositi oko 30. Potrebno je otprilike 35 ml zaštitnog sredstva da bi se prekrila površina cijelog tijela odrasle osobe. Zaštitno sredstvo se uklanja brisanjem, znojenjem, kupanjem i sl. pa ga je potrebno nanositi u nekoliko navrata tijekom dana.

 Zaštitna sredstva s visokim SPF-om posebno se savjetuju osobama s više pigmentnih i/ili displastičnih madeža, osobama koje su ranije imale neki kožni tumor ili u čijim se obiteljima pojavljuju tumori kože, posebno melanom, osobama koje su sklone razvoju fotodermatoza, ali i djeci.

 Umjetne izvore svjetlosti - solarije, WHO klasificira kao karcinogene i savjetuje da ih se izbjegava.

 Najčešće prijavljivana posljedica kod primjene zaštitnih sredstava je tzv. cosmetic intolerans syndrom - osjećaj peckanja, svrbeža i štipkanja, bez vidljivih promjena na koži. Pojavljuje se otprilike pola sata do sat nakon aplikacije preparata i traje od nekoliko sati do nekoliko dana. Prave alergijske reakcije na preparate za zaštitu od sunca nisu česte, no s obzirom na njihovu sve češću uporabu, posebice u drugim kozmetičkim proizvodima (puderima, kremama za njegu ili u proizvodima za uljepšavanje) značajno se povećava broj iritativnih i alergijskih reakcija. Kontaktni i fotokontaktni dermatitis, alergijski i iritativni dermatitis mogu nastati ne samo zbog aktivnih komponenti preparata, nego i zbog mirisa, konzervansa, emulgatora i drugih dodataka u preparatima. Općenito govoreći, u svim slučajevima suspektnog kontaktnog dermatitisa, posebno onog koji je lokaliziran na fotoeksponiranim područjima ili onog koji se pogoršava djelovanjem sunčeva svjetla, mora se u diferencijalnoj dijagnozi pomišljati na kontaktni dermatitis uzrokovan sredstvima za zaštitu od sunca. Alergijska reakcija javlja se samo na organska UV sredstva. Najčešći alergeni su: paraaminobenzojeva kiselina (PABA) i cinamati koji pokrivaju UVB spektar, butilmetoksidibenzoilmetan (Avobenzon) koji pokriva UVA spektar te benzofenoni i oktokrilen koji pokrivaju široki spektar UV zračenja. U posljednjih 10-ak godina prijavljeno je više alergijskih reakcija na oktokrilen, čak i kod djece, pa ga kod njih nije preporučljivo upotrebljavati. Potrebno je naglasiti da zbog križne reakcije ni osobe alergične na ketoprofen ili benzofenon ne bi trebale koristiti sredstva za zaštitu koja sadrže oktokrilen.

 Akne su također jedna od češćih neželjenih posljedica, češće uzrokovane raznim dodacima nego samim aktivnim sastojcima. Sadašnja saznanja upućuju na to da štetni učinci izazvani zaštitnim kremama ne uključuju sustavne štetne posljedice. Ipak se savjetuje po prestanku sunčanja tuširanjem odstraniti zaštitnu kremu, te kožu namazati proizvodima za njegu koji će ju smiriti, nahraniti i vratiti joj izgubljenu vlagu.

Poznavanjem svih činjenica, ljekarnik kao najdostupniji zdravstveni djelatnik zna i može svakom svom pacijentu pomoći u odabiru najprikladnijeg i najkvalitetnijeg proizvoda za sunčanje, za njega i njegove bližnje.

Literatura:

1. M. Čajkovac; Kozmetologija; II. dopunjeno izdanje; Naklada Slap; Jastrebarsko; 2005

2. I. Dobrić; Dermatovenerologija; 2. izdanje; Grafoplast; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagreb; 1998

3. J. Lipozenčić; Dermatovenerologija, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Medicinska naklada, Zagreb; 2008

4. A. Bakija-Konsuo; Sunce i koža – što moramo znati za pravilnu zaštitu?; Medicina Fluminensis; 2014; vol.50 ; No 4

5. I. Sjerobabski Masnec et al.: New Option in Photoprotection; Coll. Antropol. 34; 2010,Suppl. 2

6. http://www.hdkk-cscc.hr/wp-content/uploads/2013/01/Odrziva-zastita-od-sunca.pdf

7. http://ec.europa.eu/health-eu/news/sun_uv_en.htm

8. http://ec.europa.eu/health/scientific_committees/consumer_safety/opinions/

9. L. Celleno, V. Confora, C. Bussoletti; Sceliere il giusto prodotto solare, Farmacia News, No. 10,  Technice Nuove, Milano, 2010

10. M.Šitum; Poremećji pigmentacije-odabrana poglavlja; Naklada Slap; Jastrebarsko; 2011

11. S. Smulders, L. Golanski, E. Smolders, J. Vanoirbeek1 and P.H.M. Hoet;  Nano-TiO₂ modulates the dermal sensitization potency of dinitrochlorobenzene after topical exposure;  British Journal of Dermatology; 2015; 172